ALEKSANDAR ILIĆ

OdštampajOdštampaj

Rođen 2. juna 1977. godine
Od najranije mladosti opredeljuje se za umetnički poziv te posle osnovne škole upisuje srednju muzičku školu „Isidor Bajić“ u Novom Sadu, a zatim, nekoliko godina kasnije, i srednju baletsku školu „Lujo Davičo“ u Beogradu.
Već tokom srednje škole, 1998. godine, započinje baletsku karijeru u Narodnom pozorištu u Beogradu gde ubrzo biva angažovan kao član ansambla.
Posle niza solističkih uloga, Balet Narodnog pozorišta u Beogradu ga promoviše i angažuje kao prvog solistu 2005. godine.
Kao igrač, Aleksandar interpretira celokupni repertoar od klasičnog i neoklasičnog do savremenog baleta i 2003. godine dobija priznanje Narodnog pozorišta u Beogradu za rad i doprinos.
Kao koreograf, debitovao je 1999. godine na Festivalu koreografskih minijatura.
Njegove koreografije, u kojima istražuje različite pokrete i pravce izražavanja, prikazuju se u Srbiji i regionu.
Tokom karijere sarađivao je sa Lidijom Pilipenko, Stašom Zurovcem, Ditmartom Sajfertom, Mari-Klod Pjetragalom, Jirži Kilijanom, Polom Lajfutom i Renatom Zanelom koji su svaki na svoj način uticali na njegov dalji razvoj kao koreografa.
Na Velikoj sceni Narodnog pozorišta u Beogradu, 29. aprila 2009. godine, premijerno je izveden balet "Viva la vida!"
U saradnji sa Majom Volk i Beogradskim fadistima, 13. maja 2010. godine, na Sceni ''Raša Plaović'' Narodnog pozorišta u Beogradu, premijerno je, u njegovoj koreografiji i režiji, izveden balet "Lisabonska priča“.
U produkciji BITEF teatra, koristeći svoje koreografske minijature, oblikovao je prvu predstavu za fond “Mila i kućni ljubimci” koja je izvedena u maju 2010. godine.
U saradnji sa Kulturnim centrom Rex, KC Grad, UK Parobrod i Rekonstrukcijom Ženski Fond 24. juna, 2011. godine na sceni Kulturnog centra Rex predstavljen je projekat “Iza ogledala”, nastao na predlog grupe transrodnih seksualnih radnica iz Beograda. Jedinstvena po tome što je ne definiše forma ili medija, ona spaja umetnike i seksualne radnike u opisivanju socijalnih, političkih i pravnih okvira koji utiču na društveni status i život ove marginalizovane grupe, konačno tražeći od javnosti da se uključi u širi diskurs o pitanjima ljudskih prava.
Na Velikoj sceni Opere i teatra Madlenianum, 27. septembra, 2011. godine premijerno je izveden balet „Praznik ljubavi“ gde pored koreografije i režije, Aleksandar Ilić potpisuje i scenografiju.
Balet je inspirisan romanom Teodore Sujić "Capsella bursa pastoris".
U okviru 9. Beogradskog festivala igre na maloj sceni Opere i tetra Madlenianum 10. aprila, 2012. godine rekonstruisao je dva srpska baleta za koja je uradio koreografiju i režiju, "Baladu o mesecu lutalici" Dušana Radića i "Sobarevu metlu" Miloja Milojevića. Tokom rada na rekonstrukciji dva srpska baleta Aleksandar je iskazao svoju obavezu, želju i potrebu da čuva i revitalizuje baštinu.
Na konzervatorijumu za muziku i ples Laban u Londonu, 23. jula 2012 godine predstavlja svoj magistarski rad “My phobia - Pteronophobia” inspirisan drugim činom Labudovog jezera i sopstvenim strahom od perija.
Autor je knjige "Praznik srca" (1999-2010) i "U prisustvu šapata"(2013).
Jedan je od osnivača Udruženja profesionalnih baletskih igrača, koreografa i baletskih pedagoga Srbije.
Glavni i odgovorni urednik publikacije za umetničku igru "Stepart".
Stalni član žirija Festivala pantomime i monodrame u Zemunu.
Diplomirani komunikolog i magistar koreografije.
Član Međunarodnog saveta za igru (CID) pri Unesku.