Intervju sa Aleksandrom Nikolićem

OdštampajOdštampaj

NAŠA DECA IMAJU SAMO JEDAN PUT KA HUMANOSTI I LJUBAVI

Aleksandar Nikolić je od 2019. direktor pozorišta „Duško Radović“  kao i profesor režije na Institutu za umetničku igru. Diplomirao je pozorišnu i radio režiju u klasi Ivane Vujić na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, gde je na završnoj godini doktorskih studija. Studirao je istoriju umetnosti, kao i industrijski dizajn. Stručno se usavršavao u Italiji, Nemačkoj i Grčkoj.

U sezoni 2015/16. angažovan od strane Royal Opera House Covent Garden u Londonu kao Director on duty na operi Travijata. Od školske godine 2015/16. izabran je u zvanje docenta na Institutu za umetničku igru u Beogradu za užu umetničku oblast  Režija u operi i baletu. Od sezone 2009/10. angažovan u Operi Narodnog pozorišta u Beogradu kao reditelj na održavanju i obnavljanju tekućeg repertoara. Odabrani projekti: Rigoleto (Srpsko narodno pozorište, Novi Sad), Faust (Srpsko narodno pozorište, Novi Sad), Kavalerija Rustikana (obnova) (Srpsko narodno pozorište, Novi Sad), Šekspir: Soneti (Narodno pozorište, Beograd), Melanholični snovi grofa Save Vladislavića, La serva-padrona (Narodno pozorište, Beograd); Krunisanje Popeje (Rosi fest, Narodno pozorište u Beogradu, Brok Vokal Lajpcig), Don Đovani  (Boston, Black Box Theater, SAD), Hagar i Išmael (Boston, Black Box Theater, SAD), Semi i Remi  (Boston, Black Box Theater, SAD), Viva la mamma (IMVAZ i Israely Center of Exelence, Izrael), Pyramus and Thisbe (IMVAZ i Israely Center of Exelence, Izrael), Don Đovani (Narodno pozorište, Sarajevo), Viva la mamma (Narodno pozorište, Sarajevo), Čarobni breg (Kulturni dom Velenje, Slovenija i CK Vuk Karadžić, Beograd), Ljubav i moda (Opera i teatar Madlenianum, Beograd), Milanković (Opera i teatar Madlenianum, Beograd), Pjero mesečar/ Lenc (Opera i teatar Madlenianum, Beograd), Don Đovani (Kombank dvorana, Beograd), Slepi miš (IMVAZ i Modell Hal Gerard Bachar, Jerusalim i Tel Aviv Museum of Art Hall, Izrael), Kazališni običaji i neuobičajenosti (Hrvatsko narodno kazalište “Ivan plemeniti Zajc”, Rijeka); Misteriozni stranac/ Studije o divljoj guski (Teatar Filodamatika, Rijeka), Pohvala ljubavi - Tristan i Izolda (Teatar Filodamatika, Rijeka), Karmina Burana (Sava centar, Beograd), Sablazan u dolini Svetog Florijana (Kulturni dom Velenje, Slovenija), Metamorfoze (Studentski kulturni centar, Beograd), Mara/Sad (Studentski kulturni centar, Beograd), Sevljiski berberin (produkcija JeNeJArt Beograd).

Već dugo sarađujete sa Madlenianumom, pamtimo vaše drame: Pjero mesečar/Lenc i Milanković, a mjuzikl Ljubav i moda koji je još uvek na repertoaru imaćemo priliku da gledamo premijerno na YouTube u nedelju, kako je došlo do ove saradnje?

Za Madlenianum me vezuju sećanja na umetničke početke. Nije lako biti mladi umetnik sa puno snova, puno puno ideja, a da sve te prizore iz izmaštane predstave ne možete da realizujete. Važno vam je da neko razume vašu vizuiju i želi da je podrži, da je materijalizuje. Što su snovi kompleksniji to je poslovni rizik veći, ali Madlenianum je uvek podržavao mlade stvaraoce. Nakon Pjeroa mesečara, Lenca i Milankovića usledile su velike scene nacionalnih teatara u regionu, angažman u Engleskoj kraljevskoj operi, veliki međunarodni projekti... Međutim, često se setim upravo ovih predstava koje su mi dale vetar u leđa. Posle tih saradnji su ostala i velika umetnička prijateljstva. Ljubav i moda su bili veliki uspeh i jedno divno zajedničko putovanje, mislim da smo publici doneli puno radosti, optimizma i vere u "trijumf ljubavi" tom predstavom. 


Našeg velikog naučnika Milankovića ste prikazali poetično, šta Vas je navelo u njegovom životu da ga predstavite ovako "renesansno"?

Upravo istraživanje Milankovićevog života. Iz tog istraživanja mi je zauvek ostalo u sećanju njegov "ahajski osmeh"- jedan filozofski, poetičan i duhovit pogled na život čak i u situaciji austrougarskih logora ili bombardovanja u II Svetskom ratu. Potrebna je velika duhovna snaga i ljubav prema ljudskom rodu da bi životni put mogao da se ispriča kroz poeziju. Blizak mi je taj poetski izraz - uživali smo u istraživanju, ali su se dogodile divne stvari, katarzične scene i publika je odlazila sa predstave sa osećanjem topline i osmehom.

 

Mjuzikl Ljubav i moda podseća na neka lepa, romantična vremena, koliko je Vama blisko to vreme?

Mojoj generaciji je to vreme potpuno nepoznato - putovanje na Mars nam je mnogo verovatnije nego eskapistička i nevina šećerlema originalnog filma. Istovremeno, čeznemo za takvim doživljajima, za tim "dolce vita" vremenom. Divno je misliti samo o ljubavi i živeti samo ljubav. Mi, ljudska vrsta, za tim tako čeznemo, ali ipak se od te ideje svakim danom sve više udaljavamo. Predstava je tu da nas vrati toj misli: "Ljubav - to je glavna stvar".

 

S obzirom da radite u dečjem pozorištu, kako deci na pravi način približiti pozorište, pogotovo muzičko, šta novo spremate, kada će deca ponovo moći u pozorište?

Naša deca su naša najveća investicija. Kako mi njih sada budemo gradili takva će nam budućnost biti - tu nema dileme. Svako mora da da svoj doprinos - od porodice i okruženja, preko škole i pozorišta, drugih institucija, da bismo izgradili buduće odgovorne, zrele i zdrave građane.  Kao direktor dečijeg pozorišta imam odgovornost pri izboru predstava i tema koje će graditi te ljude. Biće puno osvrta na klasičnu literaturu na Svifta, Šekspira, Igoa, Vajlda, Šilera, Popovića... Pokrenuli smo niz programa koji afirmišu istoriju umetnosti prilagođenu deci, kao i istraživanje klasične muzike kroz igru. Moramo da se vratimo klasicima čiji human i zdrav sistem vrednosti često biva devalviran u savremenom svetu. Oni nas uče vrlini, mudrosti, promišljanu, moralu, produhovljenosti a taj put ima samo jedan cilj: duhovnu sreću i mentalno zdravlje naših malih građana. Klasična umetnost je humana i veličanstvena. Povedimo našu decu tim putem.