Intervju sa Ognjenom Vučinićem

HRVATSKI IGRAČ U ULOZI ŽENE

Ognjen Vučinić igrač, koreograf i pedagog iz Hrvatske čini ansambl nove plesne predstave na sceni Madlenianuma – Grand Hotel. Ognjen je suosnivač plesne kompanije MASA, član Zagrebačkog plesnog ansambla i stalni saradnik, pedagog na Institutu za umetničku igru u Beogradu. Plesom je počeo da se bavi kao četvorogodišnjak, gde je u plesnom studiju ZARO u Puli, pod vodstvom Slavice Šenk pohađao časove klasičnog baleta. U Zagrebu nastavlja svoje profesionalno delovanje na polju igre. Na poziv Rajka Pavlića, koreografa i voditelja plesnog studija LIBERDANCE učestvuje u svom prvom profesionalnom plesnom projektu, a od 2001. postaje stalni član Zagrebačkog plesnog ansambla, gde je učestvovao u brojnim produkcijama, kao igrač, ali i kao koreograf (5 DO 12, TRI NONE, zajedno sa Aleksandrom Mišić). U Beogradu je bio asistent koreografkinji Snježani Abramović Milković na projektu Kada bismo svi malo utihnuli u Bitef Dance Company. Sarađivao je u brojnim TV muzičkim produkcijama kao igrač.

Aktivno se bavi pedagoškim radom. Stalni je voditelj plesnih radionica savremenog plesa u Zagrebačkom plesnom centru. A kao plesni pedagog deluje i u inostranstvu. Trenutno je gostujući pedagog na Institutu za umetničku igru.

Brojne su nagrade koje se osvojio: NAGRADE HRVATSKOG GLUMIŠTA, za najbolja plesna ostvarenja (muški plesač), za predstave: PASIJANS-2006, INTERFACE-2010, ANYTHING-2012. godine;  RADEVU, MASA DANCE COMPANY, nagrada kritike na FESTIVALU KOREOGRAFSKIH MINIJATURA, Beograd, TI, MASA DANCE COMPANY, GRAND PRIX-prva nagrada na plesnom festivalu u Alžiru.

Sarađuje sa mnogim plesnim i pozorišnim centrima u Hrvatskoj (Zagrebačko kazalište mladih, HNK u Osijeku, HNK u Splitu, HNK u Rijeci, HNK Šibenik, Požeško kazalište...), ali i u inostranstvu, u Nemačkoj, Francuskoj, Rusiji, Sloveniji, Litvaniji, Italiji, BIH, Srbiji, Poljskoj, Koreji, Izraelu, Egiptu, Meksiku, Velikoj Britaniji, Alžiru i Belgiji.

Koga igrate u baletu Grand Hotel, kakav je vaš lik?

U predstavi Grand Hotel igram sobaricu što je za mene prvi put da igram žensku ulogu, i moram priznati jako je zanimljivo biti žena. Moj je lik jedini pozitivac u predstavi, ona je  žena puna optimizma, vrlo je vredna i čini sve kako bi gosti našeg hotela bili zadovoljni. Ona je i zaljubljena i za svoga će muškarca skinuti zvezde sa neba pa i umreti za njega.

Koliko su gluma i gestikulacija važni u plesnom teatru?

S obzirom da nam je inspiracija za predstavu film Grand Hotel Budapest i da smo materijale stvarali kroz likove, neminovno je da smo posegli i u područje glume, kako bi što jasnije dočarali svoje likove i neke dramske situacije u predstavi. Inače, kako sazrevam kao igrač često radim na plesnom materijalu koji proizlazi iz nekih unutarnjih stanja, samim tim mislim da je dojam izvedbe jači.

Šta je po vama trend u plesnom teatru, kako privući novu mladu publiku?

Trendovi su stvarno različiti i meni se osobno sviđaju različiti stilovi izvedbe. Važno je da izvedba ostavlja nekakav osećaj, ili potiče na razmišljanje, tako mislim da predstava može utjecati na mlađu publiku. Važno je da ih se zaokupi pričom, emocijom ili osećanjima.

Imate svoju plesnu kompaniju, kako ona opstaje u ovim vremenima, kada je uopšteno teško za umetnost?

Tako je, u Zagrebu sa svojom plesnom partnericom Aleksandrom Mišić vodim kompaniju Masa Dance Company koja deluje već 10 godina i vrlo uspešno stvara produkcije plesnih predstava kao i edukativnih programa. Nažalost, situacija nas je malo zakočila u svim našim planovima. Trenutno se u produkciji izvodi moja solo predstava RAVE(ON) koja i u ova teška vremena dosta često gostuje po hrvatskim gradovima i čeka svoju izvedbu i u Beogradu.

Već neko vreme ste u Beogradu, ovde živite i radite, kako se osećate u našem gradu?

Trenutno živim i radim u Beogradu na INSTITUTU ZA UMETNIČKU IGRU, i stvarno uživam u svskom trenutku u radu sa studentima. Evo ove godine isparaćam drugu generaciju studenata i jako sam ponosan na te divne mlade igrače. Hteo bih se zahvaliti i celom timu IUI­a, prof. Snežani Arnautović Stjepanović, Katarini Bućić, Teodori Živković na profesionalnosti i podršci, i svakako Aleksandru Iliću koji me i pozvao na Institut i hvala dekanu prof. Vladimiru Tomaševiču na ukaznom poverenju. Svi ovi pojedinci učinili su da se osećam kao kod kuće.