Vlada Petrić, Nikola Jelovac

RAHELINA KUTIJA

Rezervacije i kupovina ulaznica
OdštampajOdštampaj

Vlada Petrić, Nikola Jelovac

RAHELINA KUTIJA
ispovest jedne glumice u tri lica

Režija Nikola Jelovac

Umetnički saradnici: Jovan Ćirilov, Dara Čalenić
Kompozitor: Vuk Prađovski
Kostimograf: Snežana Filipaš
Video: Miloš Tomić
Dizajn svetla: Nenad Petrović
Dizajn kutija: Bojana Sinđić
Grafički dizajn: Isidora Nikolić
Fotografije: Nenad Petrović
Izvršna produkcija: Anđelka Janković

Igraju:

NADA ŠARGIN
MIRJANA KARANOVIĆ
BRANKA PETRIĆ

Autorski projekat nezavisne produkcije Kino-Teatar

Rahela Ferari, rođena u Zemunu, glumačku karijeru započela je u Narodnom pozorištu Dunavske banovine, potom u Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu, Narodnom pozorištu u Beogradu i Jugoslovenskom dramskom pozorištu, gde je ostvarila stošezdeset uloga, dok je na filmu, televiziji i radiju odigrala preko dve stotine. Smatra se jednom od najznačajnijih jugoslovenskih glumica sa izuzetnim smislom za interpretiranje karakternih likova u koje je unosila humanu notu sa specifičnim osećanjem za humor. Počela je kao statiskinja u Novosadskom pozorištu, o čemu je tadašnji prvak drame, Stanoje Dušanović, u zborniku Jevrejskog istorijskog muzeja, napisao: „Rožika Frajnd bila je mlada vaspitačica, odnosno dadilja u jednoj bogatoj jevrejskoj kući u Senti, a u pozorište je došla slučajno. Njen brat od tetke, Lajoš Lajner,
rekviziter Novosadskog pozorišta, uveo je Rožiku iz hladnog foajea u glumački salon da se ogreje. Tu se dvadesetogodišnja Rožika – današnja Rahela – doživotno zagrejala za glumačku umetnost.“

Vlada Petrić (1928) - profesor, teoretičar umetnosti, filma, pozorišta i televizije. Prvi doktor filmskih nauka na Njujorškom Univerzitetu (1973). Predavao je na FDU u Beogradu (1950-1969) i na Harvard University (1972-1997) u Americi, gde kao profesor teorije i estetike filma nosi zvanje “the founding curator of the Harvard Film Archive”. Režirao je nekoliko igranih TV filmova i pozorišnih predstava. Gostovao je kao istaknuti estetičar na mnogim univerzitetima širom sveta. Autor je značajnih knjiga iz filmske umetnosti, akademskih udžbenika i teorije, estetike, istorije filma i pozorišta, kao i eseja i članaka. Dobitnik je više značajnih nagrada, među kojima se izdvaja prestižna nagrada “Antologijskog filmskog arhiva” izNjujorka (2010).

Nikola Jelovac (1984) – reditelj, scenarista, fotograf. Autor je umetničkih fotografija koje su publikovane u zemlji i inostranstvu. Režirao je kratki igrani film ”Dnevnik svetlopisca”. Kao debitant režira predstavu “Rahelina kutija”.

Kino-Teatar
Udruženje "Kino-Teatar" je dobrovoljna, nevladina organizacija čiji je cilj ostvarivanje projekata u oblasti savremene umetnosti i kulture, kroz ostvarivanje kinematografskih i pozorišnih projekata; praktično-teorijsko ostvarivanje i istraživanje u oblasti umetnosti i kulture; zalaganje za
umetnost i humanističko -društvenu teoriju kao javno dobro; uspostavljanje međunarodne saradnje; upravljanje Fondacijom ”Vlada Petrić” pri Jugoslovenskoj kinoteci, kao i upravljanje Fondacijom ”Dara Čalenić” pri Sterijinom pozorju.

[…]Rahelina kutija sazdana je od dokumentarne građe o našoj velikoj glumici Raheli Ferari koja je fašističku okupaciju provela u Beogradu tokom Drugog svetskog rata (1941-1945). U dramaturškom pogledu, u tekstu se strateški i temeljno zamagljuju i ukidaju granice između fiction i faction, dokumentarne građe i njene scenske obrade. Posredi je dramaturško-rediteljski koncept višeglasne ispovesti: tri glumice interpretiraju Rahelu u različitim periodima, na osnovu memoarskih zapisa sačuvanih na ceduljama u nekoj borhesovskoj kutiji– potpuno je originalan, autorski postupak.
[...]Rahelina kutija ističe se i po tome što doprinosi ispitivanju jedne od najvećih filozofskih, umetničkih, socijalnih i političkih tema XX veka–holokausta – ili, šire, kulturološki gledano, istraživanju "politike sećanja"... Ako Rahelinu kutiju posmatramo kao kinesku kutiju (ili ruske
matroške), onda se u poslednjoj, najmanjoj kutiji – onoj koja je osnova cele dramaturške konstrukcije – prepoznaje univerzalno egzistencijalno pitanje koje prevazilazi konkretni istorijski kontekst (nacistička okupacija i holokaust), kao i pojedinačnu životno-profesionalnu sudbinu umetnika (nemogućnost stvaralačkog samoostvarenja) –postavlja se pitanje: kako biti čovek u neljudskim okolnostima?”
Ivan Medenica, pozorišni teoretičar, profesor FDU

Tragikomedija Rahelina kutija predsatvlja životnu priču jedne od najpoznatijih i najpopularnijih srpskih glumica ( jevrejskog porekla) Rahele Ferari, tokom njene šezdesetogodišnje karijere u pozorištu, na filmu i televiziji.
[...]U nekonvencionalnoj dramskoj formi – koristeći tri lika koja predstavljaju Rahelu u različitim periodima njenog života, Vlada Petrić i Nikola Jelovac otkrivaju “tajnu njenog života“, kao i patnje koje je podnela tokom nacističke okupacije.
[...] Svaka kultura koja drži do sebe treba stalno da se vraća umetnicima koji su tu kulturu stvarali, bili njen značajan deo, a čije postojanje svedoči o epohi u kojoj je trebalo sačuvati ne samo život nego i obraz.
Zajedno sa mnogim drugim umetnicima koji su bili proganjani od strane fašista, Rahela Ferari zaslužuje da je se sećamo, pogotovo na način koji ovaploćuje njeno umetničko biće.
Rahelina kutija i njeno scensko izvođenje predstavlja omaž ovoj velikoj glumici, kao i onima koji su joj pomogli da preživi Holokaust.
Filip David, književnik, profesor dramaturgije FDU

Rahelina Kutija slobađa glumicine uspomene na zlodela fašističkih okupatora tokom Drugog svetskog rata. Istovremeno, kutija slavi zanos prema umetnosti (posebno glumi) koju nijedan okupator nije u stanju da uništi.
Ona svedoči i o genezi teatra na našim prostorima podsećajući na sva značajna imena poput prvakinja Žanke Stokić, Olge Ilić, ili Mate Miloševića, Versagina i Rakitina, i mnogih drugih, koji su dali nemerljiv doprinos oblikovanju jugoslovenske pozorišne scene. Neobična struktura ove
drame takođe nas upoznaje sa osnovama glumačke igre, otkrivajući tajnu fenomena nezaboravnih Rahelinih epizodnih uloga ("rahelizam"), oslanjajući se na Sistem Stanislavskog, kao i na temelje ne samo evropske moderne glume, nego i američke, istovremeno ističući Rahelinu neizmernu posvećenost glumačkom pozivu.
Razotkrivjući širine i topline Raheline persone njeni ratni zapisi istovremeno izazivaju tugu i smeh, vešto kročeći podeli ka toj liniji između dva sveta, kako sama Ferarijeva parafrazira sopstvenu životnu sudbinuputem metafore života glumca krcatog ambivalencijom, što je preduslov
svakog dramskog sukoba, odnosno autentičnog života. Značajno je da Kutija ne govori isključivo verbalnim sredstvima, nego koristi moderan estetski pristup u kreiranju predstave korišćenjem arhivskog video materijala.
Budući da živimo u vremenu potisnutih pravih vrednosti – naročito u umetnosti – Rahelina kutija je, iako mali, neosporno dragocen, protiv tas sveprisutnom jeftinom komercijalizmu današnjoj umetnosti, i kao takav predstavlja opomenu da su preostali retki svedoci jednog, drugčijeg vremena u vrednosnom smislu i punoj stvaralačkoj snazi.
Dejan Nikolaj Kraljačić, vandredni profesor scenarija, katedra za dramaturgiju, Pozorišna Akademija u Novom Sadu

*********************
Na pitanje jednog novinara kako uspeva da privuče pažnju publike čim stupi na scenu, Rahela je – u svom maniru – odgovorila:
”Kada bih to spoznala, sigurno više ne bih mogla tako da delujem na pozornici, koja je moj drugi – ponekad značajniji život – sa velikim slovom Ž! Zbog toga ne pokušavam to da odgonetam, jer ovako samu sebe lakše podnosim…”