SPECIJALISTA ZA MONO-OPERU

OdštampajOdštampaj

SPECIJALISTA ZA MONO-OPERU

Grigorij Samuilović Frid češće se nego drugi kompozitori oprobao u mono-operi (ili monolog-operi), žanru koji nije mnogo zastupljen među kamernim operama. Doneti čitavo delo na plećima jednog pevača – na to se ipak malo koji kompozitor odlučivao, a Frid je napisao čak dve mono-opere. Pored Dnevnika Ane Frank (1969), opere koja se sada postavlja u Madlenianumu, dovršio je i Van Gogova pisma (1975) za bariton.

No, ovaj dugovečni kompozitor nije se okušao samo u operi, već je u sovjetskoj i ruskoj muzici poznat i po tri simfonije, kamernim delima za različite instrumentalne sastave, kao i po instrumentalnim koncertima, među kojima se ističe Koncert za violu, klavir i kamerni orkestar (1981). Frid je počeo da komponuje u ključu takozvane sovjetske avangarde, ali je posle 1970. počeo da u svoj opus uključuje i dvanaestotonske inovacije. Uprkos ovoj raznolikosti i danas se smatra kompozitorom sa sopstvenim stilom, koji se uz Ščedrina broji u najveće žive ruske muzičke stvaraoce danas.

Dnevnik Ane Frank sam kompozitor ocenio je kao „filozofski i duboko etički čin“. U ovoj operi lirski delovi dnevnika uključuju se praktično u celosti u narativni tok većinom atonalne muzike koja ima snažan ispovedni i rečitativni karakter.

Povratak na operu Dnevnik Ane Frank