ORLANDO

Rezervacije i kupovina ulaznica

Serbian premiere New Belgrade Opera and Opera and Theatre Madlenianum

OPERA IN THREE ACTS (1733)

MUSIC: GEORGE FRIDERIC HANDEL (1685–1759)

LIBRETTO: CARLO SIGISMONDO CAPECE

Datum: 
Nedelja, Novembar 29, 2015 - 19:30
Subota, Decembar 5, 2015 - 19:30
eng

13. Beogradski festival igre

Tanc Lucern 10. april 2016.

Tanc Lucern 
Lucern, Švajcarska

 

Zla senka

muzika:  La Lupe
koreografija, kostim: Cayetano Soto
asistent koreografa: Mikiko Arai
dizajn svetla: Mariella von Vequel-Westernach
fotografije: Gregory Batardon

trajanje: 23’

premijera: 2015, Luzerne Theater

Malasombra (zla senka) je omaž kubanskoj pevačici Gvadalupe Viktoriji Joli Rajmond (1939–1992), poznatijoj kao La Lupe, Kraljici latino soula: ekscentričnoj, provokativnoj i uzbudljivoj ličnosti, čiji su obožavaoci između ostalih bili Ernest Hemingvej, Žan Pol Sartr i Marlon Brando. Nakon bega od Kastrovog režima, La Lupe je nastavila da niže uspehe u Americi, sve dok njen ugovor o snimanjuma nije poništen. Umrla je u svojoj 52-oj godini, siromašna i sama u Njujorku. Malasombra nije samo priča o La Lupe, već prikaz destruktivne moći negativnih osećanja.

Rođen u Španiji 1975. godine, Kajetano Soto je otpočeo svoje igračko obrazovanje u Pozorišnom institutu u Barseloni, i nastavio studije u haškom Kraljevskom konzervatorijumu. Sa diplomom klasičnog igrača, prvi angažman dobija u kompaniji IT Dansa u Barseloni, a zatim u Baletu u Minhenu, 1998. godine, pod umetničkim vođstvom Filipa Tejlora. Upravo za minhensku kompaniju, Soto je kreirao svoje prve koreografije. Ponesen uspehom, već 2005. godine odlučuje se za karijeru slobodnog koreografa. Od tada je sarađivao sa mnogim značajnim kompanijama, poput Štutgart baleta,  Kraljevskog flamanskog baleta, Državnog baleta Sao Paola, Baleta Jazz Montreal, kompanije Introdans, Gotje plesne kompanije, Nacionalne plesne kompanije Portugala, Baleta Perma, Nacionalnog teatra u Brnu, Aspen Santa Fe baleta, Tanz Luzern kompanije i portlandske kompanije Northwest Dance Project. Soto potpisuje i brojne naslove za nemačke kompanije, uključujući Državni teatar Braunšvajga, Augsburg Balet, Balet Dortmund i Državni teatar Šverina. Godine 2006., osvojio je prvu nagradu za svoj komad “24FPS” na koreografskom takmičenju Kraljevskog flamanskog baleta. Njegov kasniji rad “Canela Fina”, po narudžbini Baleta Sao Paola dobio je nagradu najvažnijih dnevnih novina u Brazilu, kao i nagradu publike i kritike za najbolju plesnu produkciju, 2008. godine. Godine 2011., nominovan je za nagradu Zlatna maska u Rusiji, dok od 2015. godine radi kao stalni koreograf Baleta BC u Vankuveru. 

 

Nijanse

muzika:  Julien Tarride
koreografija, dizajn scene: Andonis Foniadakis
kostim: Tassos Sofroniou
dizajn rasvete: Mariella von Vequel-Westernach
asistent proba: Zoran Marković
fotografije: Gregory Batardon

trajanje: 27’
premijera: 2015, Luzerne Theater

 Putovanje kroz noć, priča o moćima koje igra poseduje. Strast i samo-odricanje, ali istovremeno anonimnost i ranjivost su pomešani kroz “Nijanse”.

Andonis Foniadakis je odrastao u Jerapetri, na Kritu. Svoje igračko obrazovanje stekao je u Školi Niki Papadaki u rodnom gradu, i kasnije u Državnoj baletskoj školi u Atini. Na kraju školovanja, dobio je stipendiju Fondacije Marije Kalas, i nastavio svoje usavršavanje u Bežarovoj školi u Lozani. Kao igrač, bio je angažovan u Baletu Morisa Bežara, Baletu Opere u Lionu, kompaniji Sabura Tešigavare, i svojoj kompaniji Apotosoma. Tokom plesne karijere, imao je priliku da se sretne sa koreografima poput Magi Maren, Jiržija Kilijana, Vilijama Forsajta, Nača Duata, Matsa Eka, Morisa Bežara, Ohada Naharina, Frederika Flamana, Bila T Džonsa, Tera Sarinena, Sabura Tešigavare... Nakon nekoliko postavki za Bežar Balet i Balet u Lionu, 2003. godine u Lionu osniva svoju kompaniju Apotosoma, čije je naslove ubrzo videla publika Kuće igre i Bijenala igre u Lionu, Džojs teatra u Njujorku, londonskog teatra The Place, Festivala igre u Kalamati i Atinskog Festivala. Kao slobodni umetnik i koreograf, sarađivao je sa Baletom Ženeve, Baletom Liona, Nacionalnom plesnom kompanijom Velsa, kompanijom Sociedade Masculina, Plesnom kompanijom Helsinkija, Nacionalnim baletom Grčke, Nacionalnim teatrom Severne Grčke, Kompanijom Benžamina Mijepjea, Vašington baletom, Bežar Baletom, Mladim baletom Ženeve, Helenskom plesnom kompanijom, Baletom iz Firence, kompanijom Ceder Lake, Baletom Sao Paola, kompanijom Dansgroup Amsterdam... Godine 2012., dobio je italijansku nagradu Danza e Danza za najboljeg koreografa, i to za postavku „Svadba“ u izvođenju trupe Maggio Danza. Od 2003. godine, sa svojom lionskom kompanijom Apotosoma, niže uspehe na gostovanjima u Francuskoj, Grčkoj, Italiji, Finskoj, Luksemburgu, Velikoj Britaniji, SAD...  Svetska premijera njegovog komada „Wisteria Maiden“, bila je na 11. Beogradskom festivalu igre.

Od pozorišne sezone 2009/10, Amerikanka Ketlin MekNarni vodi kompaniju savremene igre pri Pozorištu u Lucernu. Kao umetnički direktor, ona kreira platformu za mlade talente, baš kao i za već etablirane koreografe koji su pozvani da stvaraju za ovu trupu. Bogata raznolikost repertoara predstavlja širok spektar stilova, otkrivajući i ističući neverovatno talentovane umetnike. Tanz Luzerne je kompanija od 10 mladih i dinamičnih igrača iz 9 različitih zemalja, koji odlično vladaju tehnikom klasičnog baleta i savremene igre. Oni rado prihvataju izazov susreta sa novim koreografskim rečnicima, tendencijama i autorima. Kompanija sarađuje sa izuzetno mladim umetnicima, ali i poznatim, višestruko nagrađivanim koreografima, kao što su Stajn Selis, Kajetano Soto, Patrik Delkroa, Moris Kosej ili Ken Osola. Najveći deo repertora ove kompanije čine svetske premijere. Poštujući najviše standarde i kvalitet, trupa je postala prepoznatljiva u zemlji i inostranstvu.

Snažan program, sa odličnim ansamblom, kao velika proslava umetnosti i strasti igre… Publika je bila oduševljena.
© Neue Luzerner Zeitung

Neverovatno je sa kolikim uspehom su igrači usvojili stilove ovih fundamentalno različitih koreografa, kao što su Soto i Fonjadakis.
© Neue Zürcher Zeitung

 

igrači: Chiara Dal Borgo, Rachel P. Fallon, Rachel Lawrence, Salome Martins, Aurélie Robichon; Davidson Farias, Shota Inoue, Anton Rosenberg, Richèl Wieles, Eduardo Zúñiga

Zla senka / Nijanse

Rezervacije i kupovina ulaznica

Tanc Lucern
Lucern, Švajcarska

 

Zla senka

muzika:  La Lupe
koreografija, kostim: Cayetano Soto
asistent koreografa: Mikiko Arai
dizajn svetla: Mariella von Vequel-Westernach
fotografije: Gregory Batardon

trajanje: 23’

premijera: 2015, Luzerne Theater

Datum: 
Nedelja, April 10, 2016 - 20:00
srp

U NAJAVI HIT DRAMA:

VELIKI GETSBI

Premijera

VELIKI GETSBI Hrista Bojčeva

Vrsni dramatičar Hristo Bojčev je jedno od najznačajnijih dela američke književnosti, roman „Veliki Getsbi“ S.F. Ficdžeralda, pretočio u pozorišnu formu. Kroz istoimene filmove Sidnija Polaka (sa Robertom Retfordom u glavnoj ulozi) i Baza Lurmana ( sa Leonardom Dikaprijem kao Getsbijem) roman je dokazao svoju nesumnjivu filmsku podatnost. Hristo Bojčev pronašao je pravi teatarski ključ za pričanje velike priče, u nekom smislu – ključ dijametralno suprotan onom koji imaju odlični pomenuti filmski scenariji. Hristo Bojčev razgrće atraktivnost masovnih skupih zabava koje je Getsbi u vreme prohibicije priređivao u svom velelepnom njujorškom domu i dolazi do snažnog uporišta za svoju dramu u Ficdžeraldovoj pre svega antiratnoj ljubavnoj priči između Getsbija i njegove Dejzi.

Hristo Bojčev utemeljuje svoju dramu na činjenici da su dva glavna junaka, Džej Getsbi i Nik Karavej, bili vojnici u Prvom svetskom ratu, a taj rat je iz korena promenio njihove živote. I svi ostali likovi u drami svu na svoj način poredni ratni stradalnici. Ima li vremena u kojem nema smisla progovoriti protiv rata? Ima li smisla u remek delu „Veliki Getsbi“ u današnjem trenutku akcentovati nešto drugo, a ne potrebu da sačuvamo ljude od ratnog zla? Džej Getsbi bio je spreman da sve, pa i svoj život, da za ženu koju je voleo. Snaga njegove ljubavi nesumnjivo uzdiže priču u potresne visine koje su važne kad je melodramski žanr u pitanju.

U stvaranju izuzetno zahtevnih uloga glumačku ekipu predvodi Ivan Bosiljčić kao Getsbi. U ulozi Dejzi biće Tamara Aleksić, a u ulozi Nika Karaveja Ljubomir Bulajić. Na sceni će publika gledati još i Miloša Timotijevića, Borku Tomović, Sofiju Juričan, Milana Čučilovića, Milicu JanketićMaju Lukić, Radomira Nikolića, devojčice Dunju Kaplarević i Kristinu Kesler, kao i psa Džonija. Autorski tim čine reditelj Ana Radivjoević  Zdravković, scenograf Dejan Pantelić, kostimograf Jelena Stokuća i kompozitor Janja Lončar.

Krunislav Simić

KRVAVA SVADBA - BOLERO

Premijera

Manuel de Falja, Hoakin Rodrigo, Emilio de Diego, Moris Ravel

balet u dva dela

Režija, koreografija, scenografija i izbor muzike: Krunislav Simić

Kostimograf: Ružica Ristić, Dizajn svetla: Srđan Jovanović, Asistent i korepetitor koreografa: Gordana Simić


Krvava svadba

Leonardo  ...................... Jovan Veselinović
Mlada  ............................ Ana Pavlović
Mladoženja  ................... Igor Pastor
Leonardova majka  ........ Nada Stamatović
Leonardova žena ............ Brankica Mandić
Ciganka - pripovedač ...... Milan Rus

Baletski ansambl: Jovica Begojev, Branko Sarić, Bernardo Badano, Nicola Bianco, Miloš Marijan, Tijana Šebez, Jovana Nestorovska, Dejana Zlatanovski, Jovanka Zarić, Ada Raspor

Bolero

Devojka .............. Gordana Simić
Mladić ................. Milan Rus

 

Baletski ansambl: Jovica Begojev, Branko Sarić, Bernardo Badano, Nicola Bianco, Miloš Marijan, Tijana Šebez, Jovana Nestorovska, Dejana Zlatanovski, Jovanka Zarić, Nada Stamatović, Ada Raspor, Brankica Mandić

Drama Krvave svadbe F.G. Lorke inspirisala je koreografa Krunislava Simića koji je u njoj čuo muziku i naslutio  pokret, buru strasti  vrtlog osećanja.
U likovima Lorkine drame, duboko suprotstavljenim i kontrastnim, pojavljuju se glavni motivi i elementi koji su mesec i smrt, kao simboli sudbine.
Žena i ženska duša glavni su i dodirni elementi drame i baletske igre koja se razvejava na muzici najvećih španskih kompozitora i onih koji su se inspirisali španskim folklorom (Hoakin Rodrigo, De Falja, Ravel )

U Boleru, čuvenom Ravelovom delu, orgijastičnom i čulnom, strast polako zauzima devičanske prostore narastajući  do kulminacije u  snažnim i strašću nabijenim prostorima čovekove seksualnosti.
Kosmos i kosmičko, večno i ljudsko, neograničeni prostori erotskog samo su podloga strastvene igre i plesa. Španski cigani, lepe ciganke, sevanje noževa na mesečini, ljubav, ljubomora, patnja i čežnja samo su okvir uzbudljivih dogadjaja izraženih ljudskim telom, akcijom, plesom gradeći baletsko-dramsku prozu visokog naboja.

V. Nabokov

LOLITA

Magija koja iza reči LOLITA stoji, a koja podrazumeva mešavinu čednosti i erotičnosti, ne jenjava još od nastanka romana „Lolita“ Vladimira Nabokova, objavljenog 1955. godine. Roman tog velikog rusko-američkog pisca smatra se jednom od najkontreverznijih knjiga dvadesetog veka. Roman je uz česta puritanska mišljenja osporavan, ali vrhunski književni kritičari, uprkos kontraverznosti teme, nikad nisu osporili visoko literarno dostignuće Nabokovljeve „Lolite“.

U celom svetu su kroz film, kroz dramu i kroz balet postojale brojne izvedbe ove priče o tridesetosmogodišnjem profesoru književnosti Hambertu Hambertu koji se zaljubljuje u dvanaestogodišnju Dolores Hejz čiji je nadimak Lolita (nimfica). Lolita je ćerka Hamnbertove stanodavke kod koje iznajmljuje sobu. On svoju zaljubljenost u nju racionalno definiše kao buđenje uspomene na svoju prvu ljubav iz dečačkih dana, Anabel, koja je umrla od tifusa. Kad stanodavka Šarlota pogine, s obzirom da ju je Hambert oženio, on preuzima starateljstvo nad Lolitom sa kojom kreće na svojevrstan road trip po Americi.

Talentovana ekipa mladih pozorišnih umetnika priprema za Malu scenu „Madlenianuma“ svoje gledanje na ovu ljubavnu priču koja još više dobija na inrigantnosti u sadašnjem trenutku u kojem se pitanja ljudskih prava iznova ispituju. Reditelj predstave Jovana Tomić u ovim novim vremenima gde se i granice ulaska u pubertet menjaju, kao i načini komunikacije među generacijama, nalazi nove pristupe i nova tumačenja Nobokovljeve kontraverzne ljubavne priče. Prvi saradnici Jovane Tomić su dramaturg Dimitrije Kokanov, kostimograf Darinka Mihajlović i koreograf Maja Kalafatić. Glumačku ekipu u ulozi Hamberta predvodi Bojan Žirović, a u naslovnoj ulozi publika će gledati mladu Anu Mandić. Ostale uloge dodeljene su Irmi Milović i Peđi Marjanoviću.

Projekat „Lolita“ izabran je na Konkursu „Madlenianuma“ koji je bio namenjen mladim pozorišnim stvaraocima, a podržalo ga je i Ministarstvo kulture Republike Srbije kao jednu od značajnih predstava mladih autora u 2015. godini. Premijera „Lolite“ planirana je za 14. novembar. „Madlenianum“ je pozorište koje je spremno za provokaciju koju su mladi autori ponudili svojom idejom da realizuju Nabokovljevo delo na sceni, a sigurni smo da je i beogradska pozorišna publika spremna za taj događaj!

LOLITA

Rezervacije i kupovina ulaznica

Premijera: 14.11.2015.
Mala scena Madlenianuma

Režija Jovana Tomić
Dramaturg Dimitrije Kokanov
Kostimograf  Darinka Mihajlović
Koreograf Maja Kalafatić
Dizajner svetla Srđan Jovanović
Lektor Olga Marinković

Datum: 
Sreda, Januar 29, 2020 - 20:00
srp

S. Milovanović, I. Vujić, M. Latinović

MILOŠ, CRNJANSKI

Premijera

Režija Ivana Vujić

Dramaturg Slavenka Milovanović
Scenograf Kosta Bunuševac
Kostimograf i video Svetlana Volic
Koreograf Isidora Stanišić
Dizajner svetla Srđan Jovanović
Muzički saradnik Gorjana Stoiljković
Video snimak Londona Helena Kominac
Lektor Ljiljana Mrkić Popović
Asistent režije Milja Mazarak
Asistent scenografa Dušica Knežević
Asistent kostimografa Tijana Sićević

LICA

Miloš Crnjanski......................................................Tihomir Stanić
Vida Crnjanski................................................Danica Maksimović
Ivo Andrić, Prvi engleski gospodin, Kritičar Marko Car,
Prvi gospodin iz emigrantske organizacije,
Mašinovođa...................................................Nebojša Kundačina
Mladi Crnjanski..........................................................Joakim Tasić
Mlada Vida........................................................Milena Radulović
Alek Braun, Ivo Vejvoda, Maturant, 
vodič kroz London i stanove..................................Jelena Graovac
Maturantkinja, Marija Bugarski novinar.........................Anja Orelj
Maturantkinja, bolničarka......................................Mia Simonović
Lazarević, Drugi gospodin iz emigrantske organizacije,
Maturant.........................................................Dušan Vukašinović
Drugi engleski gospodin, Maturant.....................Nikola Živanović
Plesači.........................Luka Mihovilović, Ana Ignjatović Zagorac,
                                             Nataša Gvozdenović, Vladimir Čubrilo
Pas Aleka Brauna................................................Dom Anđelković

 

inspicijent Ljiljana Golubović Ivanković
sufler Anka Milić
organizator Vlastimir Repić 
asistent organizatora Vukašin Tomić
majstor pozornice Milan Ćirić
realizacija zvuka Dušan Arskin
realizacija svetla Vladimir Krunić
video realizacija Zvonko Jelušić
šminka i frizura Mirjana Rakić
garderoba Tanja Vuksanović i Miladin Pavićević

Radionička realizacija opreme Opera i Teatar Madlenianum

Opera i teatar „Madlenianum“ od samog osnivanja dramske scene neguje repertoar koji je tematski obeležen životima i delima velikih istorijskih ličnosti iz sveta umetnosti i nauke. Najnovija dramska premijera (7. novembra, na Velikoj sceni „Madlenianuma“ sa gledalištem na sceni) baviće se životom Miloša Crnjanskog koji nesumnjivo spada u mali broj pisaca koji se ubrajaju u sam vrh srpske književnosti. Dela koja je stvorio njegov potpuno autentičan talenat iz oblasti romana, poezije, drame i eseistike vreme samo potvrđuje kao prava remek dela, te pozorišna predstava o ovom književnom geniju predstavlja misiju koja je od nacionalnog značaja.

Miloša Crnjanskog, već u svojim mladim godinama istaknutog srpskog (i jugoslovenskog) pisca, zajedno sa njegovom suprugom Vidom na početku drame zatičemo u Londonu gde tokom i nakon Drugog svetskog rata živi u izbeglištvu.  „Roman o Londonu“  samog Crnjanskog je baza iz koje se plete čitav komad, jer su Slavenka Milovanović, Ivana Vujić i Miloš Latinović kao autori drame mudro iskoristili činjenicu da je „Roman o Londonu“ velikim delom autobiografska priča našeg velikog pisca. Sumorni momenti u kojima dvoje velikih intelektualaca, Miloš i Vida, diplomatski život menjaju za život u kojem jedva uspevaju da se prehrane svakako su potresni. No, još je potresnije njihovo izgnanstvo u slici političkih zbivanja. Domovina ih odbacuje, stranci ih ne prihvataju, osuđuje ih i bivša i nova jugoslovenska vlast jer ne žele ni jednoj ni drugoj da izraze svoje pripadanje. Bračni par Crnjanski pripada samo jedno drugome i iz te činjenice niče sva poetičnost i snaga dramskog teksta. U teškim vremenima, Miloša i Vidu je spasila njihova ljubav. Miloš u drami kaže da je vera njegove žene u njegovo stvaralaštvo bila presudna da on i u najtežim trenucima života nastavi da piše. A kakva bi šteta za srpsku književnost bila da se to nije desilo!

Iz pozicije ljudi u zrelim godinama koji su odbranili svoj brak i svoje dostojanstvo uprkos svim napadima, Miloš i Vida se sećaju svoje mladosti (tu pisac uključuje mladog Miloša i mladu Vidu kao nove likove) i književnih početaka Crnjanskog. Publika će videti, s jedne strane, romantične momente njihovog upoznavanja i njihovih putovanja, a sa druge strane će ih akteri podsetiti koliko je Crnjanski bio sam i neshvaćen od kritike i kolega kad su njegova dela u pitanju. Čitaoci su ga obožavali, ali su javna priznanja retko stizala.

Drama se završava potresnim povratkom Miloša i Vide Crnjanski u njihovu voljenu zemlju, u Beograd, kroz mnogo otežavajućih okolnosti, skoro u ilegali. Miloš je došao da se u svojoj domovini oprosti od ovozemaljskog života.

Ono bez čega bi drama o Milošu Crnjanskom (i njegovoj Vidi) bila nezamisliva su brojni citati iz njegove poezije i proze. Ti citati činiće da predstava postane jedna poetska freska namenjena književnom velikanu koji zaslužuje sve počasti naroda za koji je stvarao, sa kojim je patio, o kojem je pisao. Predstava ima za cilj da bude snažna i neobična, kakvi su i bili dvoje ljudi o kojima govori.

Predstava „Miloš Crnjanski“ realizuje se u koprodukciji sa „Bitef teatrom“.