Početkom 20. veka Beč je, kao glavno bankarsko i poslovno središte Evrope,  imao ogromna sredstva i veliki broj bogatih ljudi spremnih za podršku umetnosti, uključujući i nekoliko operskih pozorišta, od kojih su neka aktivna do danas. Bečki operski hitovi često su putovali u Berlin, London i Njujork, pa je postojala stalna potraga za novim idejama i svežim talentom.

1905. godine, bečki libretista Leo Štajn naišao je na predstavu za koju je mislio da će to biti dobra opereta - L'Attaché d'ambassade, Henrija Meijaka. Meijakova priča o atašeu neke nemačke državice koji vreba imetak bogate i mlade udovice obećavala je dobru podlogu za komičnu operetu. Predložio je svom saradniku i upravniku Theater an der Wien,  Viktoru Leonu da zajedno napišu libreto. Kao kompozitora angažovali su Ričarda Hojbergera, budući da je prethodno komponovao popularnu operetu Der Opernball čiji su libreto, takođe, napisali Leon i Štajn i koja se izvodila u Theater an der Wien.

Hojberger je počeo raditi na partituri, ali mu “nije išlo od ruke”. Direktor pozorišta Vilhelm Karczag bio je toliko razočaran kad je čuo prve rezultate da je (na Hojbergerovo olakšanje) vratio libreto. Želeo je ukinuti projekat sve dok njegov sekretar Emil Štajninger nije predložio da ponude libreto kompozitoru Francu Leharu. Sin majstora vojnog orkestra, Lehar je svojevremeno bio vođa orkestra pozorišta i već je sarađivao sa Leonom i Štajnom, ali ovakvu vrstu komične operete do tada nije komponovao. Međutim, za par meseci opereta je bila gotova.

Za vodeće uloge angažovali su Mici Gunter i Luis Trojman, tadašnje operske zvezde. Tokom proba uprava pozorišta izgubila je veru u partiture i zatražila od Lehara da ih povuče, ali on je to odbio. Međutim, solisti su bili toliko oduševljeni komadom da su nadopunili pozorišni niski budžet plaćanjem vlastitih raskošnih kostima. 

Opereta je premijerno prikazana u Theatre an der Wien u Beču, 30. decembra 1905. Postigla je senzacionalan uspeh i u prvoj sezoni izvedena je 119 puta. Leti se ovo pozorište zatvaralo zbog vrućine, ali te 1906. godine zbog velike potražnje za Veselom udovicom, preselili su se u drugo pozorište na periferiji Beča, da bi se u jesen vratili u svoju zgradu ne prekidajući izvođenje operete.

Kad je dostigla svoje 300. uzastopno izvođenje, uprava pozorišta je napokon kupila nove kostime. Opereta je imala 483 izvođenja.

Za nekoliko godina postigla je međunarodni uspeh. Već 1906. igrana je u Hamburgu, Berlinu i Budimpešti na mađarskom jeziku.

1907. godine prevedena je na hrvatski, engleski, švedski i italijanski i izvedena je u Zagrebu, Londonu, Štokholmu i Milanu.  U Londonu je imala 778 izvođenja.  Kralj Edward VII gledao je čak četiri puta, dok je publika širom zemlje bila ushićena Veselom udovicom. Iste godine počelo je njeno izvođenje u Sjedinjenim Američkim Državama, gde je u New Amsterdam Theatreu u Njujorku za godinu dana imala 416 izvođenja. Njen uspeh je bio takav da se u Buenos Airesu izvodila u pet pozorišta istovremeno. 

1908. izvela se u Kopenhagenu, Moskvi, Kairu, Šangaju, Melburnu i Johanesburgu, a potom i u Madrid i Parizu.

Nastajale su i parodije na nju. Doživljavala je mnoga prilagođavanja, menjala su se mesta održavanja radnje, muzika se prilagođavala jeziku na kojem se izvodila, menjala su se imena likova i naslovi, ali najpopularnija verzija ostala je originalna koja se čula u Londonu.

Opereta izvorno nije imala uvertiru. Lehar ju je napisao za 400. izvođenje, ali je retko korištena, jer je bio poželjniji izvorni kratak uvod. Bečka filharmonija izvela je uvertiru na koncertu Leharovog 70. rođendana u aprilu 1940. godine.

Privlačnost muzike Vesele udovice je u bogatstvu melodija, stanovitom erotskom fluidu i plesnim motivima kojima su se rado koristili koreografi.

U opereti se izmjenjuju ritmovi mazurke, poloneze, kola, galopa, kankana, a nad svime dominira valcer. Orkestar je vrlo brojan, pravi operski, čak simfonijski, a naslovna junakinja prešla je iz repertoara  pevačica veselih i smešnih uloga u repertoar operskih diva.

Urađene su i filmske i druge adaptacije. Dobro poznata muzika iz partitura uključuje "Vilja Song", "Da geh 'ich zu Maxim" ("Pronaći ćeš me kod Maximovih") i "Waldz Merry Widow Waldz".

Procenjuje se da je Vesela udovica izvedena oko 500.000 puta u prvih šezdeset godina.  Prema pozorišnom piscu Džonu Kenriku, ni jedna druga predstava ili mjuzikl sve do 1960-ih nije uživao takav međunarodni komercijalni uspeh.

Zato i nije čudo što je nazivaju kraljicom operete.

I jedna zanimljivost: Stanovnici gradića Groningen, u Nizozemskoj, iznenadili su se jednog nedeljnog jutra kad su čuli zvona svoje crkve kako zvone valcer Merry Widow!

Četvrtak, 13. februar 2020. u 19.30
Velika scena Madlenianuma

PREMIJERA

Opereta u tri čina

FRANZ LEHAR

VESELA UDOVICA

(Die lustige Witwe)

Libreto: Viktor Léon i Leo Stein

Dirigent: VESNA ŠOUC 
Reditelj: ROBERT BOŠKOVIĆ

Dramaturgija, prevod i adaptacija teksta: IGOR WEIDLICH
Scenograf: VESNA REŽIĆ
Kostimograf: DUŠKA NEŠIĆ
Koreograf: MILICA CEROVIĆ
Dizajn svetla: SRĐAN JOVANOVIĆ
Dizajn zvuka: DUŠAN ARSIKIN
3D mapping, hologrami i projekcije: MATEJ BODRUŠIĆ
Prevod i prepev stihova: VESNA ŠOUC TRIČKOVIĆ, TADIJA MILETIĆ, GAVRILO RABRENOVIĆ, IGOR WEIDLICH

Asistent reditelja, glumački pedagog: ISIDORA GONCIĆ
Asistent scenografa: NINA KUZMIĆ
Asistent kostimografa: TIJANA TRAILOVIĆ
Asistent koreografa: JOVANA IKONIĆ
Asistent za step: NEMANJA NAUMOSKI
Inspicijent: VESNA ĆURČIĆ-PETROVIĆ

LICA:

Udovica Hana Glavari: BRANISLAVA PODRUMAC / MIRJANA MATIĆ

Grof Danilo Danilović, sekretar ambasade: VASA STAJKIĆ / DIMITRIJE CINCAR KOSTIĆ

Baron Mirko Zeta, ambasador Montenegra: ŽARKO STEPANOV / MILOŠ ĐORĐEVIĆ

Valensien, ambasadorova žena:  MINA GLIGORIĆ / NEVENA ĐOKOVIĆ

Kamil de Rosiljon: MARKO ŽIVKOVIĆ

Njegoš: ĐORĐE STOJKOVIĆ / ŽARKO STEPANOV

Kromov, savetnik ambasade: LJUBOMIR POPOVIĆ

Olga, Kromova žena: ANJA ORELJ

Bogdanović, konzul: PREDRAG MILETIĆ

Silvien, Bogdanovićeva žena: MIRJANA STOJANOVIĆ

Konzul Prištić: VLADIMIR BULATOVIĆ

Praskovia, Prištićeva žena: MILENA MORAVČEVIĆ

Raul de St. Brioš, francuski diplomata: ARSENIJE TUBIĆ

Vikomt Kaskada, francuski diplomata: MILAN TUBIĆ

Ansambl:
Ivan Debeljak, Marko Kostić, Filip Čala, Đorđe Viktor Vlajić, Stefan Živanović, Teodora Ateljević, Jovana Bulatović, Nina Mijalković, Katarina Dimitrijević, Katarina Kalmar, Maja Jovanović, Miljana Radinović, Iskra Sretović

ORKESTAR, HOR I PLESNI ANSAMBL OPERE I TEATRA MADLENIANUM
Koncertmajstor: VESNA JANSSENS

Produkcija: Opera i teatar Madlenianum, sezona 2019/2020.

Organizator: VUKAŠIN TOMIĆ
Muzička priprema: VESNA ŠOUC 
Korepetitori: DRAGANA ANĐELIĆ BUNJAC i VLADIMIR GLIGORIĆ
Sufleri: ZORICA POPOVIĆ, KRISTINA JOCIĆ, SILVIJA PEC 
Priprema titlova i titlovanje: DRAGAN STEVOVIĆ
Tehnički direktor: MARKO VUSIĆ
Šef maskersko - vlasuljarske radionice: MIRJANA RAKIĆ
Majstor scene: MILAN ĆIRIĆ
Realizacija svetla: VLADIMIR KRUNIĆ
Video realizacija: ZVONKO JELUŠIĆ
Garderoba: TANJA VUKSANOVIĆ, MILADIN PAVIĆEVIĆ 
Vajarska izrada biste: MILAN KONSTANTINOVIĆ
Radionička realizacija opreme: Opera i teatar Madlenianum

Trajanje predstave: 3 sata sa pauzom

Nedelja, 19. januar 2020. u 19:30
Velika scena Madlenianuma

Koprodukcija Opere i teatra Madlenianum i agencije Kako vam drago

Staša Koprivica

LJUBAV I MODA

Mjuzikl po motivima istoimenog filma Ljubomira Radičevića i Nenada Jovičića

23. izvođenje

Režija: Aleksandar Nikolić
Koreografije: Anka Gaćeša, Mirela Božić Jovanović
Scenografija: Milica Stanković
Dizajn modnih haljina: Vladimir Nićiforović
Kostim: Vladimir Nićiforović, Vladana Veljković, Marija Nikolić, Maja Živković
Dizajn svetla: Srđan Jovanović

Asistent scenografa: Anja Radović
Asistenti režije: Filipa Daničić, Jovana Ikonić

SONJA ILIĆ.............. Tamara Dragičević
DIREKTOR............... Branislav Tomašević
ROĐAK..................... Nebojša Milovanović
BORA....................... Aleksandar Vučković
CICA......................... Tatjana Dimitrijević
DIREKTORKA.......... Katarina Gojković
MILAN...................... Stevan Piale
DRAGANA............... Miona Marković
LUCIJA..................... Anja Alač
LJILJA...................... Helena Petrović
MIŠA........................ Žarko Stepanov
ZAGA 1.................... Marija Nikolić
ZAGA 2.................... Ivana Milošević

Baletski ansambl:

Neda Popović, Aleksandra Pejić, Tara Tomašić
Goran Vidaić, Danilo Fatić, Luka Stefanović

Muzička priprema: Pavle Popov (aranžmani), Srđan Marković i Branislava Podrumac (vokalni aranžmani) · Muzička produkcija: Marko Perić · Vokalni instruktori: Branislava Podrumac, Srđan Marković · Korepetitori: Srđan Marković, Dragana Bunjac · Muzičari: Milovan Paunović (klavir), Pavle Popov (kontrabas, gitara), Miladin Stojković (kontrabas), Feđa Franklin (bubnjevi, perkusije), Maja Hajduković i Uglješa Novaković (alt saksofon), Aleksandar Jaćimović i Ivan Teofilović (tenor saksofon), Miloš Nikolić i Nikola Mirosavić (truba), Mladen Lukić (trombon), Miloš Branisavljević (vibrafon, bubanj), Damir Odobašić (harmonika)

Inspicijent: Ljiljana Golubović Ivanković 
Organizatori: Vukašin Tomić, Filipa Daničić
Sufler: Filipa Daničić
Lektor: Radovan Knežević
Majstor pozornice: Milan Ćirić
Titlovanje: Ana Prokić
Realizator zvuka: Dušan Arsikin 
Majstor regulacije: Vladimir Krunić
Šminka i frizure: Mirjana Rakić, Jevrosima Petković i studenti Akademije Purity
Garderoba: Tanja Vuksanović i Miladin Pavićević

Vreme trajanja:1 sat i 50 minuta bez pauze

Spasoje Ž. Milovanović (Кruševac, 1971), magistar nauka o pozorištu iz oblasti teatrologije.
Кao dramski pisac, dramaturg, reditelj i teatrolog sarađuje sa najznačajnijim pozorištima, festivalima, pozorišnim časopisima, edicijama u Srbiji, regionu i Кanadi.
Stalni je pozorišni kritičar Trećeg programa Radio Beograda i saradnik najznačajnijih pozorišnih časopisa u Srbiji i regionu.
Član je Saveza dramskih umetnika Srbije, predsedništva Udruženja dramskih pisaca Srbije, Udruženja književnika Srbije, Međunarodnog udruženja pozorišnih kritičara i teatrologa, PEN kluba Кanada.
Radio je kao dramaturg Кruševačkog pozorišta i direktor drame Narodnog pozorišta u Beogradu. Direktor je Narodnog pozorišta Niš od 2018. godine.
Na predlog Theatre of Alberta (Edmonton, Кanada) dobitnik je počasnog zvanja Ambassador Theatre of Alberta, kao i nacionalnog priznanja „Zlatna značka Кulturno-prosvetne zajednice Srbije“ za izuzetan doprinos kulturi Srbije.
Ovlašćeni je sudski veštak za dramsku umetnost, kao jedini u državi Srbiji.

MIRO GAVRAN je suvremeni hrvatski autor rođen 1961.godine u učiteljskoj obitelji u slavonskom selu Gornja Trnava, nedaleko Nove Gradiške. Djela su mu prevedena na 40 jezika. Njegove knjige su imale preko 200 izdanja u zemlji i inozemstvu. Po njegovim dramama i komedijama nastalo je više od 350 kazališnih premijera diljem svijeta, a vidjelo ih je više od četiri milijuna ljudi.

Jedan  je od rijetkih živućih dramatičara u svijetu  koji ima kazališni festival njemu posvećen, izvan zemlje rođenja, na kojem se igraju isključivo predstave nastale prema njegovim tekstovima, a koji je od 2003. do 2009.  djelovao  u Slovačkoj u Trnavi,   2013. se održao  u Poljskoj u Krakovu, a od 2016. djeluje u Češkoj  u Pragu, pod nazivom GAVRANFEST.

Najizvođeniji je suvremeni hrvatski dramatičar u zemlji i inozemstvu .

Debitirao je 1983.godine s dramom KREONTOVA ANTIGONA u Dramskom kazalištu GAVELLA u Zagrebu u kojoj je na umjetnički snažan način progovorio o političkoj manipulaciji. Tri godine potom dramom NOĆ BOGOVA tematizira odnos umjetnika i vlasti u totalitarnom sistemu. Potom piše ciklus drama u kojima najvažnijom temom postaju muško-ženski odnosi. Kreirao je velik broj kompleksnih ženskih likova. Njegove junakinje su istodobno i snažne i emocionalne. Do sada je napisao pedeset kazališnih tekstova : KAD UMIRE GLUMAC, SVE O ŽENAMA, SVE O MUŠKARCIMA, LJUBAVI GEORGEA WASHINGTONA, ČEHOV JE TOLSTOJU REKAO ZBOGOM, KAKO UBITI PREDSJEDNIKA,SHAKESPEARE I ELIZABETA, ZABORAVI HOLLYWOOD, ZABRANJENO SMIJANJE, TAJNA GRETE GARBO, VESELI ČETVEROKUT, BIT ĆE SVE U REDU, TRAŽI SE NOVI SUPRUG, PARALELNI SVJETOVI, NORA DANAS, HOTEL BABILON, NAJLUĐA PREDSTAVA NA SVIJETU, MUŽ MOJE ŽENE, PACIJENT DOKTORA FREUDA, PAROVI, OTELO SA SUSKA, LUTKA, SLADOLED, PIVO, KUĆA IZ SNOVA, SVAKI TVOJ ROĐENDAN...

Premijerno je igran diljem svijeta: Rotterdam, Washington, Moskva, Rio de Janeiro, Pariz, Buenos Aires, Waterford, New York, Mumbai, Bratislava, Prag, Ljubljana, Sarajevo, Krakov, Beograd, Budimpešta,Los Angeles, Podgorica,  Sao Paolo, Atena, Augsburg, Beč, Sofija, Riga, Vilnius, Antverpen, Tirana, Priština, Hyderabad, Rim, Maribor, Novi Sad, Mostar, Brno, Trnava, Bautzen, Zagreb, Varšava, Sao Paolo,Bangalore, Bukurešt, Novosibirsk,Tallinn, Tel Aviv, Sydney....

Objavio je deset romana: ZABORAVLJENI SIN, KAKO SMO LOMILI NOGE, KLARA, MARGITA ILI PUTOVANJE U PROŠLI ŽIVOT, JUDITA, KRSTITELJ, PONCIJE PILAT , JEDINI SVJEDOK LJEPOTE , KAFKIN PRIJATELJ i NEKOLIKO PTICA I JEDNO NEBO, te zbirku kratkih priča MALI NEOBIČNI LJUDI.

U ranim proznim tekstovima opisuje život u hrvatskoj provinciji, oslikavajući male ljude, svojevrsne antijunake, koji zadržavaju pozitivan odnos prema životu, čak i kada se suoče s nepravdom i s velikim teškoćama, što se najbolje ogleda u romanu ZABORAVLJENI SIN iz 1989.godine, čiji je glavni junak dvadesetogodišnji lakše mentalno retardirani mladić.

Kao četrdesetogodišnjak počinje ispisivati psihološko-egzistencijalne romane insipirirane Biblijom na način da biblijske junake približava senzibilitetu suvremenih čitatelja, tako da ga rado čitaju i vjernici i ateisti, pronalazeći u tim romanima univerzalne humane poruke.

Njegove knjige se objavaljuju na svim krajevima svijeta: Peking, Beč, Petrograd, Oslo, Istambul, Pariz, Prag, Bratislava, Sofija, Santiago de Chile, Ljubljana, Amsterdam...

Miro Gavran je s puno emocija i humora napisao deset knjiga za djecu i mlade: SVAŠTA U MOJOJ GLAVI, KAKO JE TATA OSVOJIO MAMU, ZALJUBLJEN DO UŠIJU, SRETNI DANI, OPROŠTAJNO PISMO, IGROKAZI S GLAVOM I REPOM, POKUŠAJ ZABORAVITI, IGROKAZI ZA DJECU  ,  PROFESORICA IZ SNOVA i LJETO ZA PAMĆENJE. 

Gavran je dobio tridesetak književnih i kazališnih nagrada u Hrvatskoj i inozemstvu, a među njima i Nagradu CENTRAL EUROPEAN TIME 1999. koja se dodjeljuje najboljim srednjoeuropskim piscima za cjelokupan opus  u Budimpešti u Mađarskoj , te  Nagradu EUROPSKI KRUG 2003.  za afirmaciju europskih vrijednosti u svojim tekstovima.

Dvostruki je dobitnik Nagrade Večernjeg lista za kratku priču, a za tekstove „Moj dobri otac“ i „Spašavanje medvjeda“.

Usto je četverostruki dobitnik Nagrada za dramsko djelo "Marin Držić" Hrvatskog ministarstva kulture za tekstove Kad umire glumac, Zabranjeno smijanje, Nora danas i Najluđa predstava na svijetu.

Za roman „Kafkin prijatelj“ dobio je 2012.godine Nagradu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

 Roman „Zaboravljeni sin“  uvršten mu je 2002.godine  na IBBY HONOUR LIST u Bazelu u Švicarskoj , dok je za roman „Profesorica iz snova“ dobio  2007.godine  SPECIJALNU NAGRADU  na Medjunarodnom festivalu književnosti u Sofiji u Bugarskoj.

Za  knjige za djecu  „Svašta u mojoj glavi“ dobio je Nagradu „Ivana Brlić Mažuranić“,  a za „Sretne dane“ i za „Ljeto za pamćenje“  dobio je dvaput  Nagradu „Mato Lovrak“.

Napisao je i  scenarije za televizijske filmove Djed i baka se rastaju i Zabranjeno smijanje.

U Vilniusu, u Litvi , prema njegovoj komediji „Papučari“ snimljen je 20013. film „Kako ukrasti ženu“ na litavskom jeziku , koji je u prvom mjesecu prikazivanja u kinima u toj zemlji  imao više od stotinu tisuća gledatelja.

Gavran je napisao i tri libreta za mjuzikle: „Pacijenti“, „Byron“ i „Veli Jože“, te jedan za operu: „Kraljevi i konjušari“.

Diplomirao je dramaturgiju na Akademiji za kazalište, film i televiziju u Zagrebu.

Radio je kao dramaturg i kazališni ravnatelj Teatra ITD. Od siječnja 1993.godine živi i radi kao profesionalni pisac. Njegovi kazališni i prozni tekstovi uvršteni su u u brojne antologije i hrestomatije u zemlji i inozemstvu, a njegovo djelo se proučava  na brojnim sveučilištima diljem svijeta.

Jedan je od rijetkih europskih dramatičara koji je imao premijeru svoje drame u najznačajnijem američkom kazališnom centru „EUGENE O'NEILL THEATER CENTERU“ u Waterfordu  1999. godine, a riječ je o drami „Kraljevi i konjušari“ .

U veljači 2005. godine sarajevska sveučilišna profesorica Gordana Muzaferija objavila je monografsku knjigu Kazališne igre Mire Gavrana u kojoj je na tri stotine stranica analizirala trideset četiri Gavranova teksta pisana za kazalište.

 U proljeće 2007. godine njemačka izdavačka kuća ANTON HIERSEMANN STUTTGART iz Stuttgarta koja proteklih šezdesetak godina u suradnji sa  Institutom za kazališne studije Sveučilišta u Beču, svake treće godine objavljuje izbor najboljih svjetskih dramatičara, uvrstila je čak tri Gavranova teksta u svoj izbor, a riječ je o dramama Kreontova Antigona, Ljubavi Georgea Washingtona i Noć bogova.

Godine 2013. Miro Gavran je proglašen počasnim gradjaninom Malog Lošinja.  U tome gradu se od 2014. svakoga  ljeta održavaju DANI TEATRA GAVRAN U MALOME LOŠINJU.

U travnju 2014. godine Miro Gavran je izabran za  člana Ruske akademije književnosti u Moskvi, dok je u svibnju iste godine izabran za člana suradnika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. U studenome 2016. godine Gavran  je postao članom Slavenske akademije književnosti i umjetnosti, čije je sjedište u bugarskom gradu Varna.

Godine 1996.od predsjednika Republike Hrvatske dobiva ORDEN REDA DANICE HRVATSKE S LIKOM MARKA MARULIĆA,  godine 2001. osnovan je Fan Club „Miro Gavran“ u Novoj Gradiški, godine 2013. Miro Gavran je proglašen počasnim građaninom Malog Lošinja, gdje se od 2014.svakog ljeta održavaju „Dani Teatra GAVRAN u Malom Lošinju“.

Bio je hrvatski je kandidat za Nagradu ANDERSEN za 2016.godinu, najznačajniju svjetsku nagradu za dječju književnost. U siječnju 2016. godine dobio je SREBRENU MEDALJU Ministarstva vanjskih i europskih poslova Republike Slovačke za dugogodišnje djelovanje na području slovačko-hrvatske kazališne i književne suradnje, dok je u kolovozu iste godine dobio ORDEN KNEZA BRANIMIRA S OGRLICOM  od predsjednice Republike Hrvatske za zasluge u promocanju ugleda  hrvatske književnosti u domovini i  svijetu. U studenome 2017. Hrvatski kulturni klub iz Zagreba dodjelio mu je  GODIŠNJU NAGRADU ZA PROMICANJE HRVATSKE KULTURE U SVIJETU , dok je u prosincu iste godine dobio u Beču prestižnu  europsku nagradu  „Dr. Alois Mock Europa Preis“. U ožujku 2018. godine dobio je ZLATNI ORDEN ZA ZASLUGE U REPUBLICI AUSTRIJI  od predsjednka Republike Austrije.

U rujnu 2018.godine Academia Cravatica iz Zagreba  imenovala je Miru Gavrana  prvim hrvatskim veleposlanikom kravate.

U sklopu 1. LETA S GAVRANOM u  Novoj Gradiški je u listopadu 2015. održan Medjunarodni simpozij MIRO GAVRAN – PROZNI I KAZALIŠNI PISAC,  godinu potom objavljen je istoimeni zbornik s tekstovima šesnaest autora iz četiri zemlje.

Od svoje dvadesete godine živi u Zagrebu. Oženjen je glumicom Mladenom Gavran, s kojom je 2002.godine osnovao Teatar GAVRAN. Njihov sin Jakov  je glumac.

Vesna Rezic, set designer, was born in Split in 1974. After her high school graduation in the Language school in Split, diploma from the Accademia di Belle Arti in Macerata in Italy, attendance of stage for film and television set design with the Association of Set Designers (ASCA) in Rome, invaluable work in the prop department at the Sferisterio Macerata Opera Festival and assisting the set designer Hans Georg Schafer she installs her first professional set in the Croatian National Theater (HNK) in Split in 1998 (The Twelfth Night directed by Eduard Miller).

Since then she has worked in all major Croatian theatres and the Bucharest National Opera, Subotica National Theatre, Croatian National Theatre and National Theatre, both in Mostar and Komedija Theatre in Skopje. She is the author of more than a hundred sets for operas, contemporary and classical plays, ballets and children’s plays on which she worked with numerous directors (Morana Dolenc, Ivica Boban, Nenni Delmestre, Dora Ruzdjak Podolski, Ivan Leo Lemo, Dario Harjacek, Paolo Magelli, Ozren Prohic, Kresimir Dolencic, Fabio Sparvoli, Lawrence Kiiru...). Some of the more prominent titles are:

operas/ operettas; Attila (Split Summer Festival), The Marriage of Figaro, The Little Sweep, La traviata, Il trovatore, Im Weissen Rossl (Croatian National Theatre in Osijek), Hansel and Gretel, Bastien and Bastienne, Hillary the witch goes to the Opera (Croatian National Theatre in Zagreb), Die Fledermaus, Suor Angelica/ Gianni Scicchi, The Split Aquarelle (Croatian National Theatre in Split), The Csardas Queen (Komedija Theatre Zagreb), Maya the Bee (Croatian National Theatre Ivan Plemeniti Zajc in Rijeka), La Cenerentola (Bucharest National Opera).

plays: Antigona, The Chioggia Scuffles (Split Summer Festival), The Rose Tattoo, The Government Inspector, The Hypochondriac (Croatian National Theatre in Split), Leda (Croatian National Theatre in Osijek), Dangerous Liaisons, The Registry (City Drama Theatre Gavella Zagreb), A Streetcar Named Desire (Subotica National Theatre), Hasanaginica, The Little Prince (Marin Držić Theatre in Dubrovnik), Under the balconies (Dubrovnik Summer Festival), Animal Farm (GKM Split), Acting Hamlet in the Village of Mrdusa Donja, Kraljevo (Croatian National Theatre in Mostar).

She has been nominated for the Croatian Actor Awards (Croatian Theatre Oscar) three times.

Awards:

the best set design at the Naj Naj Naj festival of the Firebird Theatre in Zagreb for the play Vlado and Tanja in 2001.

Peristil at the Split Summer Festival for the set of Oedipus Rex/ Symphony of Psalms and Roberto Zucco in 2002.

Zlatni Smijeh, special recognition for the set design of Whores, at Days of Satire, Zagreb in 2007.

Marul at Days of Marulic for the set of Before the Dream in 2010.

Rudolf Bunk biannual award of Croatian National Theatre in Split for the best artistic achievements in set design in 2012.

Radovan Marusic at the XVIII festival of Bosnia and Herzegovina drama Zenica for the play Logorijada in 2019.

Since 2014 she has been working as an assistant professor to Marin Gozze at the course “set design” at the Arts Academy in Split. She is the member of the Croatian Association of Artists of Applied Arts (ULUPUH) and the Croatian Freelance Artist Association. She currently lives in Split.

Vesna Šouc Trickovic is a professor at Faculty of Music – University of Arts in Belgrade, for subject conducting. She is a music director at Terazije Theatre and also engaged in Belgrade National Theatre and Madlenianum Opera.
As a well known and eminent conductor, who is equally successful in symphonic, theatre and choir conducting, she performs the works of world, classic repertoire, as well as the works of modern authors, including a huge number of premieres. In here very rich career she has given more than five hundred concerts and nine hundred theatrical performances (opera, ballet, musical). Mrs Šouc conducted in all Theaters, Symphony orchestras and many Chamber orchestras in Serbia and she was guest conductor of: Budapest MATAV Symphony Orchestra, Szeged Symphony Orchestra (Hungary), Riga Philharmonic Orchestra (Latvia), Narni Festival Symphony Orchestra (Italy), Ankara State Symphony orchestra (CSO), Istanbul Symphony Orchestra, Bursa Symphony Orchestra, Adana Cukurova Symphony Orkestra (Turkey). Even though, she was principal conductor in Madlenianum Theatre, conductor of Symphony Orchestra Faculty of music (Belgrade), Serbian National Theatre (Novi Sad) and a chief of Belgrade National Theatre Opera choir.
She has performed in some of the most prestigious venues (Salle Gaveau-Paris, Aleksandrinsky Theatre-St. Petersburg), took part in domestic and foreign international festivals and collaborated with many world famous soloists and ballet dancers. From the beginning of her carrier Vesna Šouc attracted critics and public and afterwards she has been very active in various professional music happenings.
She realized the large number of recordings for domestic and foreign programs, and recorded a 6 CD's (3 in Serbia and 3 abroad).
As a University professor she was guest at Bilgi Universitesi (Istanbul) and University of Art (Republic of Srpska).
Mrs Šouc was chef of Belgrade Opera choir and three very successful choirs have been leaded by her: Lola, B. Radičević and Bel Canto (she has established the last two ones).
As an accompanist opera singers she recorded a large number of concerts and recordings.
Her concerts and theatrical performances invariably receive glowing reviews not only from the critics but also the public. The quality of her artistic and teaching activity is also proved by many very important awards in her country.
Mrs Šouc was warmly welcomed in: Deutschland, Italy, Canada, Russia, Latvia, Hungary, Denmark. Switzerland, Spain, Greece, Slovakia, Slovenia, Croatia, Turkey and Macedonia.

Duska Nesic ex.Drazic born in Dubrovnik 1979, graduated studies Science of fashion and costumes at the Faculty of Philosophy University of  Rome La Sapienza.  Undergraduate course ended with Professor Dr. Anne Florenz defence of the research work of the Župa Dubrovačka folk costume.

Graduate study ends in the class Professor  Dr. Guido Pescosolido (history),  defence of research work La moda nel socialismo in Yugoslavia: anni 50 e 60 (Fashion during socialism in Yugoslavia 50s and 60s),  with the highest score of 110 cum laude and with a Rector’s award.

She works in different designer and costume history fields, for fashion shows, stylist and like costume designer in film, music videos, and theatre.  Worked with lots of distinguished directors and costume designers. In 2015 her designed dress for actress Laura Pizzirani for the Red Carpet of Festival of Cannes, for the premiere of the movie Tale of Tales, director Matteo Garrone. In 2016 she lecture History of costume and symbology of colours in medieval.

FILM:

She worked for the great film production like Lionsgate, Walt Disney, Lucas Films, Stillking and movies and series like Knightfall, Game of Thrones, Dig, Star Wars, Fun, Robin Hood, The Dark Tower, Bliss, in Budapest, Prague, Paris, Roma, Trieste….

For years she collaborate with Italian director Flavio Costa with who she won a few awards on Italian film festivals. In 2017 they shoot a first short VR (virtual reality film) which went on Biennale of Venice.

Behind her there is a lots of costume designer work, between, 15 short, two international movies, Babylon Sisters, director Gigi Roccati and Like me back, director Leonardo Guerra Seragnioli .  

In 2018 she workes with most estimated Croatian director Dalibor Matanic,  on the second part of trilogy of  the Sun, movie Zora.

THEATRE:

For the years she worked on plays at Dubrovnik summer Festival like costume assistant and costume designer. Assistant for the costume designer Danica Dedijer on plays  Hamlet, director 

Ivan Kuncevic, Dundo Maroje,  Ivan Kuncevic, Reviser by Gogol, director Jernej Lorencij, La serve padrona director Kresimir Dolencic, Romeo and Juliet, director Jagos Markovic….

Like costume designer Skup: Igre, director Sasa Bozic, Come Arte Che score.., doajen director Maurizzio Scaparro, opera Il Trovatore, director Robert Boskovic, operetta Im Weissen Rösl, director Robert Boskovic.

In the meantime she is preparing operetta in Belgrade, Opera Samson and Dhalila in the National Theatre in Osijek, international series with Orlando Bloom, and long shoot movie. 

IGOR WEIDLICH je dramski pisac i dramaturg, novinar i urednik, univerzitetski predavač. Član je Hrvatskog društva dramskih umjetnika (HDDU) i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika (HZSU). Recentniji pozorišni radovi su mu autorske hit predstave u koprodukciji B GLAD Produkcije i KD “Vatroslava Lisinskog” - Who the F*** is Biba? (Režija: Boris Kovačević; Igraju: Slavko Sobin i Petra Kurtela), Mi o Vuku (Režija: Robert Bošković; Igraju: Bojan Jambrošić i Manuela Svorcan), Žuta minuta (autorski tim s Igorom Barberićem i obitelji Huljić).

Među istaknutijim radovima je i dramaturgija za spektakl Crna kuća – mjuzikl u boji, koji je obarao rekorde gledanosti. Dramaturg je i mjuzikla Pacijenti, autora Mire Gavrana i Tončija Huljića, postavljenog u režiji Igora Barberića u KD “Vatroslava Lisinskog”. Aktuelna je i dramatizacija i režija pozorišne komedije Političar, sa Slavkom Sobinom u glavnoj ulozi.

U koprodukciji B GLAD Produkcije i Kazališta Komedija postavljena je njegova autorska predstava Loptice, u režiji Igora Barberića. U Medley Teatru sa kompozitorom Trpimirom Jerkovićem postavlja konceptualni mjuzikl Mikrofoni – priča o pevaču (prema motivima drama Stolice i Ćelava pevačica). Takođe, u sklopu edukativnih ciklusa Medley Teatra vodi cikluse novinarstva i kreativnog pisanja. U koprodukciji Medley Teatra i KD Pinklec autor je mjuzikla za decu Petrica Kerempuh.

Teatrom se bavi od rane mladosti, a prvo profesionalno izvedeno delo za koje je napisao libreto je mjuzikl Ruža na asfaltu, koja je svoje mesto pronašla na repertoaru Kazališta Komedija.

Kao novinar i urednik radio je niz godina u dnevnim novinama Vjesnik, svojevremeno u Vijencu, a danas piše za Jet Set Magazin i Playboy. Glavni je urednik studentskih novina Global na Fakultetu političkih nauka gdje radi na praktičnoj obuci mladih novinara (Global je dobitnik Posebne Rektorove nagrade 2015.) i drži nastavu kao predavač na kolegijumima Tisak, Novinska redakcija i Novinarstvo u međumedijskom okruženju.

Službena web stranica: www.igorweidlich.com