MIRO GAVRAN je suvremeni hrvatski autor rođen 1961.godine u učiteljskoj obitelji u slavonskom selu Gornja Trnava, nedaleko Nove Gradiške. Djela su mu prevedena na 40 jezika. Njegove knjige su imale preko 200 izdanja u zemlji i inozemstvu. Po njegovim dramama i komedijama nastalo je više od 350 kazališnih premijera diljem svijeta, a vidjelo ih je više od četiri milijuna ljudi.
Jedan je od rijetkih živućih dramatičara u svijetu koji ima kazališni festival njemu posvećen, izvan zemlje rođenja, na kojem se igraju isključivo predstave nastale prema njegovim tekstovima, a koji je od 2003. do 2009. djelovao u Slovačkoj u Trnavi, 2013. se održao u Poljskoj u Krakovu, a od 2016. djeluje u Češkoj u Pragu, pod nazivom GAVRANFEST.
Najizvođeniji je suvremeni hrvatski dramatičar u zemlji i inozemstvu .
Debitirao je 1983.godine s dramom KREONTOVA ANTIGONA u Dramskom kazalištu GAVELLA u Zagrebu u kojoj je na umjetnički snažan način progovorio o političkoj manipulaciji. Tri godine potom dramom NOĆ BOGOVA tematizira odnos umjetnika i vlasti u totalitarnom sistemu. Potom piše ciklus drama u kojima najvažnijom temom postaju muško-ženski odnosi. Kreirao je velik broj kompleksnih ženskih likova. Njegove junakinje su istodobno i snažne i emocionalne. Do sada je napisao pedeset kazališnih tekstova : KAD UMIRE GLUMAC, SVE O ŽENAMA, SVE O MUŠKARCIMA, LJUBAVI GEORGEA WASHINGTONA, ČEHOV JE TOLSTOJU REKAO ZBOGOM, KAKO UBITI PREDSJEDNIKA,SHAKESPEARE I ELIZABETA, ZABORAVI HOLLYWOOD, ZABRANJENO SMIJANJE, TAJNA GRETE GARBO, VESELI ČETVEROKUT, BIT ĆE SVE U REDU, TRAŽI SE NOVI SUPRUG, PARALELNI SVJETOVI, NORA DANAS, HOTEL BABILON, NAJLUĐA PREDSTAVA NA SVIJETU, MUŽ MOJE ŽENE, PACIJENT DOKTORA FREUDA, PAROVI, OTELO SA SUSKA, LUTKA, SLADOLED, PIVO, KUĆA IZ SNOVA, SVAKI TVOJ ROĐENDAN...
Premijerno je igran diljem svijeta: Rotterdam, Washington, Moskva, Rio de Janeiro, Pariz, Buenos Aires, Waterford, New York, Mumbai, Bratislava, Prag, Ljubljana, Sarajevo, Krakov, Beograd, Budimpešta,Los Angeles, Podgorica, Sao Paolo, Atena, Augsburg, Beč, Sofija, Riga, Vilnius, Antverpen, Tirana, Priština, Hyderabad, Rim, Maribor, Novi Sad, Mostar, Brno, Trnava, Bautzen, Zagreb, Varšava, Sao Paolo,Bangalore, Bukurešt, Novosibirsk,Tallinn, Tel Aviv, Sydney....
Objavio je deset romana: ZABORAVLJENI SIN, KAKO SMO LOMILI NOGE, KLARA, MARGITA ILI PUTOVANJE U PROŠLI ŽIVOT, JUDITA, KRSTITELJ, PONCIJE PILAT , JEDINI SVJEDOK LJEPOTE , KAFKIN PRIJATELJ i NEKOLIKO PTICA I JEDNO NEBO, te zbirku kratkih priča MALI NEOBIČNI LJUDI.
U ranim proznim tekstovima opisuje život u hrvatskoj provinciji, oslikavajući male ljude, svojevrsne antijunake, koji zadržavaju pozitivan odnos prema životu, čak i kada se suoče s nepravdom i s velikim teškoćama, što se najbolje ogleda u romanu ZABORAVLJENI SIN iz 1989.godine, čiji je glavni junak dvadesetogodišnji lakše mentalno retardirani mladić.
Kao četrdesetogodišnjak počinje ispisivati psihološko-egzistencijalne romane insipirirane Biblijom na način da biblijske junake približava senzibilitetu suvremenih čitatelja, tako da ga rado čitaju i vjernici i ateisti, pronalazeći u tim romanima univerzalne humane poruke.
Njegove knjige se objavaljuju na svim krajevima svijeta: Peking, Beč, Petrograd, Oslo, Istambul, Pariz, Prag, Bratislava, Sofija, Santiago de Chile, Ljubljana, Amsterdam...
Miro Gavran je s puno emocija i humora napisao deset knjiga za djecu i mlade: SVAŠTA U MOJOJ GLAVI, KAKO JE TATA OSVOJIO MAMU, ZALJUBLJEN DO UŠIJU, SRETNI DANI, OPROŠTAJNO PISMO, IGROKAZI S GLAVOM I REPOM, POKUŠAJ ZABORAVITI, IGROKAZI ZA DJECU , PROFESORICA IZ SNOVA i LJETO ZA PAMĆENJE.
Gavran je dobio tridesetak književnih i kazališnih nagrada u Hrvatskoj i inozemstvu, a među njima i Nagradu CENTRAL EUROPEAN TIME 1999. koja se dodjeljuje najboljim srednjoeuropskim piscima za cjelokupan opus u Budimpešti u Mađarskoj , te Nagradu EUROPSKI KRUG 2003. za afirmaciju europskih vrijednosti u svojim tekstovima.
Dvostruki je dobitnik Nagrade Večernjeg lista za kratku priču, a za tekstove „Moj dobri otac“ i „Spašavanje medvjeda“.
Usto je četverostruki dobitnik Nagrada za dramsko djelo "Marin Držić" Hrvatskog ministarstva kulture za tekstove Kad umire glumac, Zabranjeno smijanje, Nora danas i Najluđa predstava na svijetu.
Za roman „Kafkin prijatelj“ dobio je 2012.godine Nagradu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Roman „Zaboravljeni sin“ uvršten mu je 2002.godine na IBBY HONOUR LIST u Bazelu u Švicarskoj , dok je za roman „Profesorica iz snova“ dobio 2007.godine SPECIJALNU NAGRADU na Medjunarodnom festivalu književnosti u Sofiji u Bugarskoj.
Za knjige za djecu „Svašta u mojoj glavi“ dobio je Nagradu „Ivana Brlić Mažuranić“, a za „Sretne dane“ i za „Ljeto za pamćenje“ dobio je dvaput Nagradu „Mato Lovrak“.
Napisao je i scenarije za televizijske filmove Djed i baka se rastaju i Zabranjeno smijanje.
U Vilniusu, u Litvi , prema njegovoj komediji „Papučari“ snimljen je 20013. film „Kako ukrasti ženu“ na litavskom jeziku , koji je u prvom mjesecu prikazivanja u kinima u toj zemlji imao više od stotinu tisuća gledatelja.
Gavran je napisao i tri libreta za mjuzikle: „Pacijenti“, „Byron“ i „Veli Jože“, te jedan za operu: „Kraljevi i konjušari“.
Diplomirao je dramaturgiju na Akademiji za kazalište, film i televiziju u Zagrebu.
Radio je kao dramaturg i kazališni ravnatelj Teatra ITD. Od siječnja 1993.godine živi i radi kao profesionalni pisac. Njegovi kazališni i prozni tekstovi uvršteni su u u brojne antologije i hrestomatije u zemlji i inozemstvu, a njegovo djelo se proučava na brojnim sveučilištima diljem svijeta.
Jedan je od rijetkih europskih dramatičara koji je imao premijeru svoje drame u najznačajnijem američkom kazališnom centru „EUGENE O'NEILL THEATER CENTERU“ u Waterfordu 1999. godine, a riječ je o drami „Kraljevi i konjušari“ .
U veljači 2005. godine sarajevska sveučilišna profesorica Gordana Muzaferija objavila je monografsku knjigu Kazališne igre Mire Gavrana u kojoj je na tri stotine stranica analizirala trideset četiri Gavranova teksta pisana za kazalište.
U proljeće 2007. godine njemačka izdavačka kuća ANTON HIERSEMANN STUTTGART iz Stuttgarta koja proteklih šezdesetak godina u suradnji sa Institutom za kazališne studije Sveučilišta u Beču, svake treće godine objavljuje izbor najboljih svjetskih dramatičara, uvrstila je čak tri Gavranova teksta u svoj izbor, a riječ je o dramama Kreontova Antigona, Ljubavi Georgea Washingtona i Noć bogova.
Godine 2013. Miro Gavran je proglašen počasnim gradjaninom Malog Lošinja. U tome gradu se od 2014. svakoga ljeta održavaju DANI TEATRA GAVRAN U MALOME LOŠINJU.
U travnju 2014. godine Miro Gavran je izabran za člana Ruske akademije književnosti u Moskvi, dok je u svibnju iste godine izabran za člana suradnika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. U studenome 2016. godine Gavran je postao članom Slavenske akademije književnosti i umjetnosti, čije je sjedište u bugarskom gradu Varna.
Godine 1996.od predsjednika Republike Hrvatske dobiva ORDEN REDA DANICE HRVATSKE S LIKOM MARKA MARULIĆA, godine 2001. osnovan je Fan Club „Miro Gavran“ u Novoj Gradiški, godine 2013. Miro Gavran je proglašen počasnim građaninom Malog Lošinja, gdje se od 2014.svakog ljeta održavaju „Dani Teatra GAVRAN u Malom Lošinju“.
Bio je hrvatski je kandidat za Nagradu ANDERSEN za 2016.godinu, najznačajniju svjetsku nagradu za dječju književnost. U siječnju 2016. godine dobio je SREBRENU MEDALJU Ministarstva vanjskih i europskih poslova Republike Slovačke za dugogodišnje djelovanje na području slovačko-hrvatske kazališne i književne suradnje, dok je u kolovozu iste godine dobio ORDEN KNEZA BRANIMIRA S OGRLICOM od predsjednice Republike Hrvatske za zasluge u promocanju ugleda hrvatske književnosti u domovini i svijetu. U studenome 2017. Hrvatski kulturni klub iz Zagreba dodjelio mu je GODIŠNJU NAGRADU ZA PROMICANJE HRVATSKE KULTURE U SVIJETU , dok je u prosincu iste godine dobio u Beču prestižnu europsku nagradu „Dr. Alois Mock Europa Preis“. U ožujku 2018. godine dobio je ZLATNI ORDEN ZA ZASLUGE U REPUBLICI AUSTRIJI od predsjednka Republike Austrije.
U rujnu 2018.godine Academia Cravatica iz Zagreba imenovala je Miru Gavrana prvim hrvatskim veleposlanikom kravate.
U sklopu 1. LETA S GAVRANOM u Novoj Gradiški je u listopadu 2015. održan Medjunarodni simpozij MIRO GAVRAN – PROZNI I KAZALIŠNI PISAC, godinu potom objavljen je istoimeni zbornik s tekstovima šesnaest autora iz četiri zemlje.
Od svoje dvadesete godine živi u Zagrebu. Oženjen je glumicom Mladenom Gavran, s kojom je 2002.godine osnovao Teatar GAVRAN. Njihov sin Jakov je glumac.
