Intervju sa Erik-Emanuelom Šmitom

BITI SLOBODAN ZNAČI PRISTATI NA SVOJU SUDBINU

Posle dužeg vremena u Operi i teatru Madlenianum nas očekuje jedna dramska premijera, tačnije melodrama. Tekst Da krenemo ispočetka, najigranijeg i najprevođenijeg francuskog autora, rado viđenog i na našim scenama Erik-Emanuela Šmita, u prevodu Nikole Bjelića, režira Andrea Ada Lazić, kojoj je ovo treći komad koji režira po tekstovima ovog zanimljivog savremenog autora. Komad Da krenemo ispočetka premijerno će biti izveden na Velikoj sceni Madlenianuma 1. oktobra, dok je prva repriza 2. oktobra, a druga 8. oktobra.

Filozof, romanopisac, pripovedač, pozorišni i filmski reditelj, ali pre i iznad svega dramaturg, savremeni francuski pisac Erik-Emanuel Šmit (Éric-Emmanuel Schmitt) već od ranog detinjstva pokazuje veliku ljubav prema muzici i počinje da svira klavir. Pozorište postaje njegova životna strast i on kao dete odlučuje da se posveti pozorištu, i to u ulozi dramskog pisca. Svršeni profesor filozofije se oduvek bavio suštinom života i mogućnosti postojanja Boga, a posle jedne katarzične noći u Sahari duboko spoznaje veru, nakon čega je napisao svoju prvu dramu Valonjska noć, koja će premijerno biti izvedena i objavljena 1991. godine. Nakon velikog uspeha drugog komada, Posetilac, koji će mu doneti Molijerovu nagradu za najboljeg autora, kao i Molijerove nagrade za pozorišno otkriće i za najbolju predstavu u privatnom pozorištu u toj godini, Šmit napušta univerzitetsku karijeru profesora filozije i posvećuje se pisanju, najpre drama, a ubrzo potom i romana i priča. Šmit je veoma plodan pisac. U anketi francuskog časopisa Lire Šmitov roman-monodrama Oskar igospođa u ružičastom mantilu je, zajedno sa Biblijom, Malim princem i Tri musketara, uvršten u dela koja su promenila život čitalaca-učesnika ankete. Oskar i gospođa u ružičastom mantilu je jedino delo van engleskog govornog područja koje se našlo među 15 najčitanijih knjiga na njujork-tajmsovoj listi bestselera.

Osim svojih dela, Šmit je uradio i nekoliko adaptacija za pozorište, prevoda za operu, scenarija za filmove i serije, a režirao je i dva filma po svojim delima. Takođe, veliki deo njegovih narativnih dela pisano je u prvom licu sa namerom da se postave na scenu, pa ih često i sam izvodi. Nakon što mu je Fondacija Ane Frank naručila novu adaptaciju Dnevnika Ane Frank za pozorište, i pošto nije našao pozorište u kome bi ga izveo, Šmit 2012. kupuje u Parizu pozorište Riv-Goš (Théâtre Rive-Gauche), gde okuplja ekipu glumaca i reditelja sa kojima od tada radi praizvođenja svojih dela, kao i dela autora sa kojima oseća književnu srodnost.

Za svoje književno stvaralaštvo Erik-Emanuel Šmit je dobio veliki broj nagrada i priznanja u Francuskoj i van nje, od kojih je najznačajnija svakako Velika nagrada Francuske akademije za celokupno pozorišno delo 2001, Gonkurova nagrada za novelu 2010, izbor u Belgijsku kraljevsku akademiju francuskog jezika i književnosti 2012, kao i 2016. izbor u žiri za čuvenu Gonkurovu nagradu. Podjednako ima naklonost i pohvale i kritike i publike. Osim što je najigraniji savremeni dramski pisac u Francuskoj, njegove drame najizvođenije su francuske drame u svetskim pozorištima. U njima, gotovo po pravilu, igraju najveći pozorišni i filmski glumci: Alen Delon, Bernar Žirodo, Šarlota Rampling, Žan-Pol Belmondo, Danijela Darije, Donald Saterlend, Marko Nikolić, Dragan Nikolić, Vojislav Brajović, Vesna Čipčić... Igrajući u Šmitovim komadima, mnogi su nominovani za nagradu Molijer za najboljeg glumca, a Danijela Darije je dobila nagradu Molijer za najbolju glumicu za ulogu u monodrami Oskar i gospođa u ružičastom mantilu, u svojoj 86. godini, dok je Omar Šarif dobio nagradu za najboljeg glumca na Filmskom festivalu u Veneciji 2003. i Cezara za najboljeg glumca 2004. za ulogu Ibrahima u filmskoj adaptaciji Gospodina Ibrahima i cvetova iz Kurana.

Šmitove drame su filozofske, jer u svakoj od njih on postavlja određeni filozofski problem, a osnovno pitanje koje je u središtu njegovih drama je pitanje „ljudske sudbine“, odn. položaja čoveka u svetu. Povodom postavke njegovog poslednjeg komada Da krenemo ispočetka na scenu Opere i teatra Madlenianum zamolili smo ga za razgovor.

 

Vaši komadi su veoma popularni, u našoj zemlji se igra nekoliko Vaših komada. Drama Da krenemo ispočetka se čita u dahu. Čini se da Vi komad pišete za scenu, a ne za knjigu?

Bavim se i pisanjem za pozorište i pisanjem romana, ali pozorište je moje prvo drvo, drvo na kome prirodno pevam. Moji dramski tekstovi rađaju se pod mojim perom sa očiglednošću čiju tajnu ja ne znam. Od moje prve predstave, kritičari u Francuskoj bili su zapanjeni tom lakoćom i hvalili su je. Od tada, imam zadovoljstvo da sam igram u mnogim zemljama, ali takođe i sreću što se moje pripovetke i romani mnogo prevode i čitaju. U stvari, u velikim pozorišnim zemljama, kakva je vaša, prvo sam postao poznat po svojim komadima; a u zemljama u kojima se manje bave pozorištem, po romanima i pripovetkama.

 

S jedne strane ste filozof, a sa druge vernik. Kako ste pomirili to dvoje?

Duh se ne svodi na razum. U duhu, postoji i osetljivost, i srce, mašta, vrednosti. Da bih bio potpuni duh, bez odstranjivanja, često moram da izrazim svoju misao u dve faze. Primer? Na pitanje „Da li Bog postoji?“, ja ću vam odgovoriti „ja ne znam, ali verujem da postoji“. Moj razum kao filozofa kaže: „Ja ne znam“, a moja vera kao vernika kaže „Verujem da postoji“. Moj razum sumnja, a vera nimalo! Ja sam verujući agnostik.

 

Šta je za Vas vera?

Verovati ne znači znati. Verovati znači ukazati poverenje. Verovati znači pružiti poverenje svetu kada ga ne razumete. Verovati znači smatrati da je život veličanstven dar koji je u isti mah i dar smrti. Verovati znači misliti da univerzum nije apsurdan, već tajanstven.

 

Pišete o večitom traganju čoveka za pitanjima identiteta, ljudske sudbine, slobode, smisla. Čemu dajete prednost u svojim komadima?

Pišem pozorišne komade kako bih razmišljao sa pričama i likovima. Ne pronalazim nužno rešenja, ali formulišem misteriju i produbljujem je. Čini mi se da je važnije i časnije razmišljati nego tvrditi.

 

Da krenemo ispočetka se bavi relativitetom vremena i prostora. Da li stvarno mislite da možemo da se sretnemo sa svojim mlađim JA i da možemo promeniti tok sudbine?

Veliko pitanje: da li smo slobodni ili predodređeni? Izmišljamo li svoj život ili ga podnosimo? Filozofi su po tom pitanju vekovima podeljeni: Dekart, pristalica slobodne volje, protiv Spinoze, koji vidi iluziju u osećanju slobode. Iskreno rečeno, ne uspevam da se opredelim, ali razvio sam neku vrstu lične sinteze: biti slobodan znači pristati na svoju sudbinu. Ne proći pored sebe. Otkriti sebe, slušati sebe, upoznati sebe, a zatim se nametnuti drugima. Niče je to divno rekao: „Postani ono što jesi.“

 

Imate svoje privatno pozorište. Kako vidite položaj pozorišta danas, pogotovo u situaciji kada su mnoga zatvorena zbog pandemije?

Pozorište se 2.500 godina odupire svim ratovima i pandemijama! A i dalje je tako mlado. Svi smo pretrpeli štetu, izgubili smo energiju, projekte, novac, ali naša ljubav prema pozorištu nije oslabila! Naprotiv, kao i svaka želja, ona je ojačala s preprekama.

 

Kako se približiti savremenom gledaocu, kako ga “naterati” da dođe u teatar i nađe smisao u predstavi?

Novom gledaocu se mora pružiti da oseti po čemu je to pozorišna predstava jedinstvena i čudesna. Ona je ovde, i sada. Juče je bilo nešto drugo. Sutra će biti nešto drugo. Ta ljubav prema sadašnjem trenutku je pravi životni moral, koji može imati blagotvorne efekte na ostatak postojanja.

 

Bavite se muzikom, filmom i teatrom. Kojoj umetnosti dajete prednost i zašto?

Muzika je iznad svega. Mogu provesti dan bez čitanja, bez pisanja (teško), bez gledanja predstave ili filma, ali ni dana bez slušanja muzike. Muzika je dah moje duše.

Razgovor vodila: Tatijana Rapp

Preveo: Nikola Bjelić

Rehearsals of the play

MISS JULIE directed by Haris Pasovic begin

Haris Pasovic, a world-renowned director, whose glittering achievements have been staged in Belgrade theatres and entered the history of Yugoslav theatre, will after 30 years honor theater lovers of our city with his directing in the Madlenianum. Reading rehearsals of the play Miss Julie, expected to be premiered on October 29 on the Large Stage of the Opera &Theatre Madlenianum, have begun.

The masterpiece of August Strindberg, Miss Julie, has been chosen for our repertoire because of its timelessness and with particular adaptation and perception expectations of this great author-director. For the title heroine Haris Pasovic cast the young actress Sara Dirnbek, the star of the Slovenian theatre, awarded many times at significant festivals. Strahinja Blazic in the role of Jean, Mina Pavlica in the role of Christine, as well as six other young actors (Katarina Bradonjic, Ksenija Repic, Sofija Kovacevic, Nikola Knezevic, Jovan Veljkovic and Filip Stankovski) are the ensemble that will bring Miss Julia to the stage as a contemporary up to date love story, a story about a gap in which the main heroine is and other characters as well.

Along with Haris Pasovic there is an excellent team of authors: a set designer Aleksandar Denic, the costume designers Irma Saje and Vanja Ciraj Dzudza, a composer Marko Grubic, a choreographer Igor Pastor, a playwright Jelena Paligoric Sinkevic, a proofreader Ljiljana Mrkic Popovic.

 

IN MEMORIAM

Kosta Bunuševac

KOSTA BUNUŠEVAC (1948-2021)

Retko se sreću umetnici koji su genijalni u više sfera svog stvaralaštva i koji utiskuju dubok pečat u mapu umetničkog blaga kakav je bio Kosta Bunuševac.

Kosta, koji je kroz svoje autentične slike stvorio čitav jedan svet po svojoj meri, često je kreirao i kroz performanse, pozorište, film, televiziju, muziku i pedagogiju. Dubokim istinskim promišljanjem vidljivog i nevidljivog sveta Kosta je stekao darove koje je kroz umetnička dela delio sa svojom brojnom publikom. Kosta je bio, jeste i ostaće sjajna zvezda umetničke scene svog Beograda, neprocenjivo vredan, nenadmašan, nezamenljiv.

U Operi i teatru Madlenianum Kosta Bunuševac je bio scenograf sa najvećim brojem scenografija od osnivanja pozorišta. Takođe je imao virtuozne nastupe na sceni u brojnim ulogama. Ostvario se i kao izuzetan kostimograf. A pored predstava FRIDA, MAČKA NA USIJANOM LIMENOM KROVU, DORUČAK KOD TIFANIJA, MILANKOVIĆ, MILOŠ CRNJANSKI i SENKA/EURIDIKA GOVORI čiji je deo bio, posebno scensko remek delo bila je njegova kompletno autorska predstava KOSTA u kojoj je najsjajnije blistala raskoš Kostinog talenta.

Umetnik kakav je Kosta Bunuševac nedostajaće porodici, kolegama, publici, ali smo zahvalni na svemu čemu nas je naučio i što smo doživeli kroz susrete sa njegovom genijalnošću.

Počele probe drame

GOSPOĐICA JULIJA

Premijera

Haris Pašović, reditelj svetskog renomea čija su ostvarenja blistala i na scenama beogradskih pozorišta i ušla u istoriju jugoslovenskog teatra, posle 30 godina počastvovaće ljubitelje teatra našeg grada svojom režijom u Madlenianumu. Počele su čitaće probe komada Gospođica Julija, čija se premijera očekuje 29. oktobra na Velikoj sceni Opere i teatra Madlenianum.

Remek delo Augusta Strindberga Gospođica Julija izabrano je za repertoar našeg teatra zbog svoje vanvremenosti i sa naročitim očekivanjima od adaptacije i viđenja ovog velikog autora-reditelja. Haris Pašović je za naslovnu junakinju odabrao mladu glumicu Saru Dirnbek, zvezdu slovenačkog teatra, višestruko nagrađivanu na značajnim festivalima. Strahinja Blažić u ulozi Žana, Mina Pavlica u ulozi Kristine, kao i još šestoro mladih glumaca (Katarina Bradonjić, Ksenija Repić, Sofija Kovačević, Nikola Knežević, Jovan Veljković i Filip Stankovski) su ansambl koji će na scenu doneti Gospođicu Juliju, kao savremenu aktuelnu ljubavnu priču, priču o rascepu u kojem se nalazi glavna junakinja, ali i ostali likovi.

Uz Harisa Pašovića stoji izvrstan autorski tim: scenograf Aleksandar Denić, kostimografkinje Irma Saje i Vanja Ciraj Džudža, kompozitor Marko Grubić, koreograf Igor Pastor, dramaturg Jelena Paligorić Sinkević, lektor Ljiljana Mrkić Popović.

Fotografije: Bojan Marojević

Gostovanje baleta GRAND HOTEL

na 4. Kaleidoskopu kulture u Novom Sadu 5. septembra

Fotograf Vladimir Veličković

Početak sezone u znaku

gostovanja plesnih koprodukcija!

Plesna predstava Grand Hotel, koreografa Aleksandra Ilića i reditelja Aleksandra Nikolića, u koprodukciji Opere i teatra Madlenianum i PUBS-a, biće izvedena na festivalu Kaleidoskop kulture, 5. septembra u Kreativnom distriktu u Novom Sadu s početkom u 21.30 časova. Ovaj savremeni komad nastavlja svoju turneju po regionu, gostovanjem u Narodnom pozorištu Sarajevo, 22. septembra, na Balet Fest Sarajevo, koji se održava od 17. do 28. septembra.

Grand Hotel premijerno je izveden 1. aprila ove godine na Velikoj sceni Madleninuma u izvedbi internacionalne ekipe plesača: Mojce Majcen iz Slovenije, Ognjena Vučinića iz Hrvatske, Branka Mitrovića iz Bosne i Hercegovine, Jakše Filipovca iz Srbije i Plesnog tetra „Gospođe“ koji čine Nada Kecman, Mira Ivančević, Marina Maraš, Milica Bezmarević, Biljana Knežević, Vesna Stipišić i Katarina Stojkov Slijepčević. Muziku za predstavu je uradila Ana Krstajić, scenografiju Žorž Draušnik a kostim Aleksandra Karović.

Nakon premijernog izvođenja u Operi i teatru Madlenianum kritičarka Radio Beograda Milica Cerović napisala je za predstavu: „Zavodljiva sobarica koju igra gost iz Hrvatske Ognjen Vučinić, pomereni recepcioner u ulozi Branka Mitrovića iz Srbije, i gosti hotela, bračni par koji igraju Mojca Majcen iz Slovenije i Jakša Filipovac iz Srbije, oduševili su publiku svojom visprenom i duboko posvećenom izvedbom… Koreografija Aleksandra Ilića u ovom slučaju proizlazi iz radnje i dramske strukture likova, i čini ovaj komad drugačijim i zanimljivijim u odnosu na klasične savremene plesne produkcije. Vrhunska tehnika leži u maštovito osmišljenim načinima kretanja tela svakog izvođača posebno, i u sitnim detaljima koje dovodi svaki lik do visokog nivoa. Njihova kolektivna igra uobličuje sliku i atmosferu Grand Hotela, u kome je vreme i sudija i prijatelj, i podrška i dželat. Sveukupan osećaj zatvorenosti, izmeštenosti od normalnog, začudnost mikrokosmosa u kojem se sve teže diše, podsećaju na situaciju u kojoj smo se svi zajedno našli proteklih godinu dana, i povećava aktuelnost predstave. U samoj završnici reditelj Aleksandar Nikolić otvara nadu da postoji izlaz i da postoji neki drugi život.”

Četvrti Kaleidoskop kulture održava se od 2. septembra do 8. oktobra 2021. Celogodišnji projekat kulture zajedništva će i ovaj put, tokom pet nedelja, predstavljajući pet vrsta umetnosti, kroz različite procese spojiti umetnike, ustanove kulture, nevladine organizacije, građane i posetioce, i na kraju leta prikazati prostore i programe širom grada, promovišući jedinstvenu sliku raznolikosti Novog Sada. Na prethodnom 11. izdanju Balet Fest Sarajeva zbog epidemiološke situacije predstave su emitovanje on-line, nadamo se da će ove godine uslovi dozvoliti da se predstave igraju uživo pred publikom, uz naravno poštovanje svih mera protiv koronavirusa.

Opera i teatar Madlenianum najavljuje još jedno gostovanje svoje koprodukcije, u pitanju je balet Hazarski rečnik, po romanu Milorada Pavića, u dramaturgiji i režiji Livije Pandur i koreografiji Ronalda Savkovića, koji gostuje 3. septembra u Madridu, u Španiji. Koprodukcija rađena sa Baletom Narodnog pozorišta iz Beograda gostuje u okviru muzičkog festivala - Festival de Verano de Escorial. Hazarski rečnik će biti izveden u pozorištu Auditorijum u Eskorijalu, vekovnom sedištu španskih kraljeva. U baletu će nastupiti: Sonja Vukićević, Sanja Ninković, Milica Jević, Tijana Šebez, Mina Radoja, Ljiljana Velimirov, Maja Stojakov, Milena Ogrizović, Dejan Kolarov, Milan Rus, Igor Pastor, Nikola Bjanko, Hoze Iglesijas, Miloš Živanović, Antonio Bibo.

Intervju sa Slavkom Štimcem

U GLUMI JE KLJUČNA EMOCIJA

Svi ga pamtimo pa maestralno odigranim ulogama u filmovima našeg detinjstva i mladosti, svaku svoju ulogu je odigrao tako prirodno, da verujemo da su neke pisane baš za njega. 2019. godine na festivalu Kustendorf mu je dodeljena Nagrada za buduće filmove, koja je ekvivalent nagradi za životno delo. Retko imamo prilike da ga gledamo u pozorištu, ali već od 1. oktobra sa komadom Erik-Emanuela Šmita Da krenemo ispočetka otvoriće novu sezonu u Operi i teatru Madlenianum. Baš kao i lik koji igra - Aleksandar, Slavko Štimac je skroman i pristojan čovek koji je bio ljubazan da nam odgovori na par pitanja dok se oporavlja od preležane korone.

 

Kako se osećate posle korone, da li se radujete ponovnom susretu sa publikom?

Šta da kažem. Prošao sam nešto što je prošlo jako puno ljudi u zadnjih godinu i po dana. Srećom po mene, bez nekih posledica. Mogu samo da istaknem da je za svaku pohvalu ljubaznost, požrtvovanost i posvećenost medicinskog osoblja u VMC. Hvala im! Predstavu smo priveli kraju i bili smo spremni da izadjemo pred publiku. Vidimo se na jesen!!

Nemamo često prilike da Vas vidimo u pozorištu, zato nam je dragocena premijera komada Da krenemo ispočetka, koga glumite, kakav je on čovek, da li je napravio pravi izbor?

Lik koji igram, Aleksandar, je zreo, profesionalno ostvaren čovek. On se na neobičan način nadje u kući svog detinjstva gde sreće četrdeset godina mladjeg sebe na dan kad treba da donese najvažnije životne odluke. Tu su i osobe koje su najviše uticale na njegov životni put. Jesu li donešene prave odluke? Šta bi bilo da je uradjeno drugačije? Koliko smo slobodni da utičemo na svoju sudbinu? Kako bi bilo da se krene ispočetka ? To su neka od pitanja  kojima se bavi moj lik. 

Verujem da sve generacije vole vaše filmove, za koji film mislite da je bio značajan za vašu karijeru?

Meni je teško izdvojiti neki film koji je najviše značajan u mom radu. Svakako da su neki značajniji od drugih ali skoro sve je bitno na svoj način. To je život. Karijera.

Živeli ste i glumili i u inostranstvu, da li je teško igrati na jeziku koji Vam nije maternji?

Svakako da je teže ali trebalo bi reći da je u svemo tome ipak najvažnija tačna emocija. Naravno, lektori mnogo pomažu u situaciji kada je pravilan izgovor u pitanju.

Vi ste osoba koja veoma čuva svoju privatnost, kako se zaštiti od radoznale javnosti?

Smatram da je privatnost svake osobe, bez obzira kojom se profesijom bavi, nešto što mora da se uvažava. U neku ruku to je i stvar pristojnog vaspitanja. 

Šta biste poručili mladim kolegama koji tek grade karijeru?

Nema velike mudrosti kada su saveti u pitanju. Čini mi se da svako treba sebe da upita zašto se bavi odredjenom profesijom. Da budem precizniji, ako voliš ono što radiš i nalaziš u tome smisao, sigurno ćeš biti dobar!


Razgovor vodila Tatijana Rapp

Intervju sa Željkom Lučićem

NE PRIZNAJEM REČ SLAVA, JA VOLIM OBIČAN ŽIVOT!

Naš proslavljeni bariton, Željko Lučić, već godinama gradi veoma uspešnu karijeru u inostranstvu stičući pozitivne kritike i slavu igrajući repertoar svetskih operskih kuća, poput Metropoliten Opere, Royal Opera House-a, Opere San Francisko, Pariske opere, Skale i Bečke opere. Došao je trenutak da zapeva i na sceni Opere i teatra Madlenianum na početku 24. sezone - 5. oktobra u 19.30 časova. Mi ga pratimo od samih početaka i dobro se sećamo koncerta koji je pevao 2000. godine u Sava Centru kao jedan od učenika naše proslavljene dive Biserke Cvejić, koja je na začetku Madlenianuma držala operski studio. I publika koja nije sklona slušanju opere je čula za Željka Lučića, našeg proslavljenog baritona koji je od otpravnika vozova postao operska zvezda. Počeo je da peva kao tinejdžer u rodnom Zrenjaninu u mešovitom horu „Josif Marinković” gde ga je primetio dirigent Slobodan Bursać i ohrabrio ga da postane solista. Pevanje je prvo učio kod Doroteje Spasić u Beogradu, da bi se posle par godina pridružio operskom studiju naše operske dive Biserke Cvejić, koja ga je verno pratila po svetu i do poslednjeg dana svog života u 92. godini podržavala. Prelomni trenutak u njegovoj karijeri je prva nagrada na Međunarodnom takmičenju Francisco Vinas u Barseloni. Svoju profesionalnu karijeru Željko je započeo u Srpskom narodnom pozorištu, gde je pevao od 1993. do 1998. godine, kada odlazi za inostranstvo, u Frankfurtsku operu gde je ostao punih deset godina I pored širokog operskog repertoara koji je tamo pevao najviše je ostao upamćen kao veridijanski bariton. Pored Frankfurtske opere Lučić je nastupao u svim vodećim operskim kućama, a svoj debi u Metropoliten operi imao je 2006. godine kao Barnaba u Ponkijelijevoj Đokondi, sa Violetom Urmani kao Đokondom, i pod dirigentskom palicom Bertranda de Bilija. Nakon toga nastupao je u Metropolitenu i u ulozi Žermona, grofa Lune, kao i u naslovnim ulogama u Magbetu i Rigoletu. Nastupao je sa operskim zvezdama poput Ane Netrepko, Marije Guljegine, Zorana Todorovića…5. oktobra će zapevati sa svojim prijateljima, sopranom Draganom Radaković i mecosopranom Sanjom Anastasiom, pod dirigentskom palicom Dejana Savića i uz pratnju Orkestra Opere i teatra Madlenianum.

Dugo smo čekali da nam ponovo zapevate u Beogradu, šta ste nam pripremili za ovaj gala koncert?

Da! Nikad ne bih mogao ni da pomislim, da će razlog čekanju biti nešto što se zove Virus ili Pandemija!!?? U današnje vreme, potpuna besmislica! No, bilo kako bilo, eto mene ponovo, i po prvi put u Madlenianumu!! Za koncert su planirane arije i dueti, možda i jedan tercet, a sve to iz kolekcije italijanskih kreatora - Verdi i Pučini!!

Imate gust raspored, koje Vas uloge i nastupi očekuju u novoj sezoni?

O rasporedu je trenutno nezahvalno govoriti, jer se situacija (ona besmislena, iz prvog pitanja), nije smirila i sredila, pa možemo da očekujemo promene. Gostovanja su tu, na papiru, i sve je spremno da se krene ponovo u akciju, ali tako je bilo i februara prošle godine, pa je sve palo u vodu! Trebalo bi ove sezone ponovo da nastupim u Metropolitenu, Parizu, Omanu (Festival u Muscatu), Frankfurtu, Bolšoj teatru itd…

Sa kojim umetnikom ste najlepše sarađivali?

Što se tiče mojih kolega, sa svima imam predivne uspomene! Jednostavno, ne izdvajam nikoga specijalno, jer je svaka predstava bila profesionalni izazov, prilika za dokazivanje (ima tu i malo takmičenja)!

Koliko Vas je slava promenila, da li ste i dalje u kontaktu sa svojim kolegama iz hora “Josif Marinković”?

Slava!??? Ne priznajem tu reč! Biti slavan znači nemati sebe, prijatelje, vreme za običan život! A, ja volim običan život!! 
Svi znaju, a ja ću i da ponovim, jer se time ponosim, da je sve počelo sa “ Josifom”!!! Celu moju mladost je obeležio i ispunio najlepšim osećanjima baš ovaj hor, Prof. Bursać i moji dragi prijatelji, drugari i kolege iz hora! Naravno da sam u kontaktu sa njima!!!!!!!!!!!!!!

Kakva Vas sećanja vežu za vašu profesorku Biserku Cvejić, otkrijte nam neku anegdotu sa njom?

Malo pre rekoh, da bez “ Josifa” ništa od ovog ne bi bilo, pa tako ni bez moje drage Profesorke! Put me je odveo do nje, a ona uputila dalje u magiju operske umetnosti! Mojoj Bisi dugujem sve, bila mi je kao treći roditelj! Što se anegdota tiče, ima ih podosta, ali ne verujem da su prilagodjene za javnost..hahaha….

U jednom intervjuu ste izjavili da razmišljate da se povučete, da li ste se umorili od pevanja?

Jesam! Rekao sam da je bilo dosta čergarskog života, stresa, samoće, frustracija i odricanja (sve to nosi sa sobom ovaj operski život)!
Nisam se umorio od pevanja, ali od gluposti koje se dešavaju uporedo sa pevanjem - jesam!

GALA KONCERT

ŽELJKO LUČIĆ I PRIJATELJI

5. oktobar 2021. u 19:30 časova, Velika scena MADLENIANUMA

Dugo očekivani, pa zbog pandemije odlagani, koncert Željka Lučića i prijatelja održaće se na početku 24. sezone Opere i teatra Madlenianum 5. oktobra u 19.30 časova na Velikoj sceni. Nastup našeg proslavljenog baritona, koga nazivaju „veridijanskim“, jer su ga upravo uloge u Verdijevim operama proslavile, biće održan pod dirigentskom palicom Dejana Savića i uz podršku orkestra Opere i teatra Madlenianum. Željkovi prijatelji koji će mu se ovog puta kao gosti pridružiti na našoj sceni su: Dragana Radaković, jednako uspešan sopran, koja je internacionalna zvezda i Sanja Anastasia, mecosopran koju smo retko imali prilike da čujemo na našim scenama.

Karte su u pretprodaji do 1. septembra (popust 20%).

Više >>>

Zeljko Lucic

.

Gala koncert

ŽELJKO LUČIĆ
i prijatelji


Gosti:

Dragana Radaković, sopran
Sanja Anastasia, mecosopran

Dirigent: Dejan Savić
Orkestar Opere i teatra Madlenianum

5. oktobar 2021. 19:30h
Velika scena Madlenianuma

srp

Online guestbook

Online repertoire

Drop us a line