Sa velikim žaljenjem Vas obaveštavamo da se premijera obnove drame VELIKI GETSBI zakazna za 19. oktobar, sa reprizom 20. oktobra na Velikoj sceni Opere i teatra Madlenianum pomera zbog tehničkih razloga.

Rasprodata sala za obe predstave govori koliko je naša publika željna da pogleda ovu predstavu, premijerno postavljenu 2015. godine. Čim budemo našli novi termin za izvođenje predstave obavestićemo Vas.

Kupljene karte za predstavu možete vratiti na blagajnama Madlenianuma u periodu od 15. do 31. oktobra.

Blagajna u pozorištu Madlenianum u Zemunu, Glavna 32, radi od 9 do 16 časova radnim danom kada nema predstave, i od 12 do 20 kada je predstava, kao i dva sata pred predstavu vikendom.
Blagajna u Muzeju Zepetr, Knez Mihailova 42, radi od 12 do 20 utorkom, sredom i petkom, od 12 do 22 četvrtkom i vikendom od 10 do 20. Blagajna ne radi ponedeljkom.

Mladena Gavran glumica i supruga pisca Mire Gavrana, koju ćemo gledati  25. oktobra u 11 različitih uloga u monokomediji HOTEL BABILON, u okviru prvog GAVRAN FESTA kod nas. Rođena je u Varaždinu. Srednju muzičku školu (violina) pohađala je u rodnom gradu. Diplomirala je glumu 1988. godine na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti. Glumila je u varaždinskom HNK-u, i bila njegov član jednu sezonu, a potom u Teatru u gostima, Histrionima, Popularnom kazalištu Ive Serdara, Gradskom kazalištu „Komedija“, Epilog Teatru i u Teatru GAVRAN. Od 1991. do 2005. godine bila je članica ansambla Teatra ITD. S putujućim teatrima obišla je stotine gradova u Hrvatskoj i inostranstvu. Na televiziji i filmu odigrala je desetak uloga. Pet puta je nagrađena kao vrsna komičarka na Danima satire za uloge ostvarene u predstavama DELOŽACIJA, CABARET ITD, VESELI ČETVEROKUT , HOTEL BABILON i LJUBICA. Dvostruki je dobitnik Nagrade „Fabijan Šovagović“ na Festivalu glumca u Vinkovcima za uloge ostvarene u predstavama SVE O ŽENAMA i HOTEL BABILON. Monodrama HOTEL BABILON osvojila je i Nagradu publike na Festivalu „Zlatni lav“ u Umagu, dok je za interpretaciju LJUBICE proglašena „Najhistrionkom“. Za ulogu Geteove Ifigenije nagrađena je Nagradom „Veljko Maričić“ za glavnu žensku ulogu na Festivalu malih scena u Rijeci. Značajnije uloge ostvarila je još i u predstavama TIT ANDRONIK, TOP GIRLS , BEGOVIĆ CABARET, ZABRANJENO SMIJANJE i PAPUČARI. Za dvanaest uloga odigranih u monokomediji NAJLUĐA PREDSTAVA NA SVIJETU Mladena Gavran je dobila godišnju Nagradu „Vladimir Nazor“. 

Zajedno ste sa suprugom Mirom Gavranom osnovali Teatar Gavran, u kojem se igraju njegovi komadi, a Vi glumite, sada je u njemu i vaš sin Jakov. Kako funkcioniše ovo porodično pozorište?

Svo troje živimo iznimno dinamičnim životom. Teatar GAVRAN postoji već osamnaest godina pa godišnje imamo jednu premijeru za odrasle i stotinjak repriza, a prije tri godine smo pokrenuli i dječju scenu na kojoj također napravimo  jednu premijeru za djecu i pedesetak repriza. Nama su se naš privatni i profesionalni život isprepleli i više ih ni ne pokušavamo dijeliti. Teatar i sve ono oko njega , za nas je to prirodno okruženje, gotovo da ne možemo zamisliti drugačiji život. U okruženju s kreativnim osobama čovjek postaje kreativan, mi jedni drugoga u obitelji potičemo na kreativnost, kao što nas na kreativnost potiču i naše kolege glumci, redatelji, kostimografi, scenski radnici...Život u teatru i za teatar uz sve poteškoće nosi neku ljepotu, koju ne bismo bili spremni mjenjati ni za kakav drugi život.

Komad Hotel Babilon je vaša prva produkcija, igran je preko 250 puta i još uvek je na repertoaru, koja je tajna uspeha ovog komada?

Mislim da publika voli glumačke transformacije, voli vidjeti kako se glumac oznoji, a u tih sat i dvadeset koliko traje predstava ja im pružim jedanaest različitih simpatičnih likova oba spola, različite starosti. Ta je priča natopljena humorom i emocijama, a to je ono u čemu gledatelji istinski uživaju. Dva puta sam napravila višegodišnju  pauzu i mislila da više neću igrati tu predstavu, ali su me prijatelji i krajem prošle godine ponovno nagovorili da je obnovim i moram priznati da mi je drago zbog toga.

Ovo je Gavranfest broj 11, šta mislite zašto su tekstovi vašeg supruga toliko popularni da mu organizuju čitave festivale?

Zato što Miro piše priče koje su natopljene životom, njegovi junaci su nam prepoznatljivi, glumci vole igrati bogate i ranjive likove, publika voli taj optimizam i afirmativni odnos prema životu koji se osjeti i u Mirinim ozbiljnim dramama i u komedijama. Njegovi tekstovi nose univerzalne humane poruke i zato ih rado izvode na svim kontinentima od Los Angelesa i Buenos Airesa do Moskve, Mumbaia, Pariza, Sofije, Praga, Beograda, Bratislave, Varšave, Sidneja, Beča...Miro se ne boji jednostavnosti, humora, emocije, a to vole i glumci i publika i ponajbolji redatelji.

Slogan našeg Gavran festa je “Smeh je lek”, kao glumica koja igra komediju i koja je za nju osvajala brojne nagrade da li mislite da li je u ovim teškim vremenima komedija izgubila smisao?

Taj slogan je predivan i ja ga rado potpisujem i kao misao koju kao glumica mogu braniti. Što su teža vremena, smijeh nam je potrebniji, čak i psiholozi tvrde da ako se čovjek pet do deset puta nasmije tokom dana da će se riješiti nakupljenog stresa. Tako da bi psihijatri trebali bolesnicima prepisivati umjesto ljekova odlazak u teatar na duhovite predstave.

Kako jedno privatno pozorište da opstane u doba pandemije, kada je nesigurno da li će uopšte moći igrati predstave?

Doista je ovo teška "prestupna" godina, ali pregurali smo u životu i teže situacije , pa vjerujem da ćemo se i iz ovoga izvući uz pomoć naše vjerne publike. A računamo i na pomoć državnih i gradskih resora zaduženih za kulturu, naime u manjim zemljama se kultura, obrazovanje i zdravstvo ne smiju prepustiti divljem tržištu...usudjujem se reći da se zdravlje društvenog života u nekoj zemlji treba procjenjivati upravo po tome koliku brigu za kulturu, obrazovanje i zdravstvo pokazuje ta zemlja...Kako smo mi mali putujući teatar na oko smo ranjiviji od velikih institucionalnih gradskih i državnih teatara, ali smo istovremeno i fleksibilniji i lakše se i brže prilagodimo otežanim okolnostima. Zadnjih mjeseci za sve poslove imamo i plan B...ali evo: ovih dana smo imali nekoliko gostovanja po Hrvatskoj, te jedno u Mariboru, jedno u Mostaru, a do kraja godine nas pored Beograda očekuju i gostovanja u Augsburgu i Beču. Izgurat ćemo nekako unatoč svemu.

Da li postoji neka uloga u komadima vašeg supruga koju priželjkujete da igrate?

Dugo vremena sam željela da Miro napiše komad u kome bih igrala s našim sinom...i evo to mi se ostvarilo, upravo su u toku probe za Mirinu komediju "Na kavici u podne" u kojoj su junaci majka i sin, riječ je o toploj, nježnoj priči koja prati majku i sina kroz dugih 21 godinu kroz sedam scena, radnja počne 1998.a završi 2019.godine. A da bi predstava bila sto posto obiteljska Miro ju je odlučio sam režirati, što nije radio dugih četvrt stoljeća, zadnji puta je režirao daleke 1995.godine dramu "Kad umire glumac" u kojoj su s puno uspjeha igrali naši veliki glumci Pero Kvrgić i Vjeročka Žagar Nardelli.  Dakle moj glumački san se ostvaruje i nadam se da ćemo do kraja godine izići predpremijerno s ovom predstavom, a premijeru ćemo napraviti u maloj dvorani LISINSKI od 300 mjesta gdje je Teatar GAVRAN stalni gost već godinama.

UČEŠĆE OPERE I TEATRA MADLENIANUM NA 52. BEMUSU

GALA KONCERT MARIJE GULJEGINE – NAJLEPŠE ARIJE

3. novembar u 19.30 časova, Velika scena Opere i teatra Madlenianum

52. Beogradske muzičke svečanosti BEMUS u organizaciji Centra beogradskih festivala ove godine se održavaju od 1. do 13. novembra, i ukoliko to epidemiološke prilike budu dozvolile, ljubitelji i poštovaoci umetničke muzike će imati mogućnost da čuju izuzetne umetnike iz sveta, kao i izvrsne muzičare i orkestre iz naše zemlje. Ovogodišnji BEMUS, pod umetničkim rukovodstvom Bojana Suđića, planira izuzetne događaje, a jedan od njih je Gala koncert Marije Guljegine, čuvenog dramskog soprana koju mnogi nazivaju „kraljicom opere“, a koja sa najlepšim arijama nastupa 3. novembra u 19.30 časova u Operi i teatru Madlenianum, u pratnji Orkestra Madlenianuma i pod dirigentskom palicom maestra Dejana Savića. BEMUS se realizuje pod pokroviteljstvom Sekretarijata za kulturu grada Beograda, a podršku je pružilo i Ministarstvo kulture i informisanja Republike Srbije.

Ne čudi što Mariju Guljeginu nazivaju „sopranom koji odoleva testu vremena” jer njen raskošan glas tako ubedljivo prenosi muziku i dramu na brojnim solističkim koncertima širom sveta. Kritičari je smatraju vodećom Toskom decenije, dok Mala knjiga operskih pevača navodi: „Glamurozno prisustvo Guljegine na sceni u skladu je sa njenim svetlim i moćnim tonom koji nikada ne prerasta u oštar, što je čini jednom od najistaknutijih soprana njene generacije.” Publika Opere i teatra Madlenianum će imati prilike da uživa u najlepšim arijama i uvertirama uz muziciranje vrhunskih muzičara.

Marija Guljegina je jedina ostvarila naslovne uloge u 16 novih produkcija u Milanskoj skali, među kojima su Manon Lesko, Toska, Dva Foskarija, Bal pod maskama, Magbet, itd. Od 1991. godine Guljegina je imala više od 165 nastupa u Metropoliten operi u Njujorku i to u naslovnim ulogama opera Aida, Turandot, Toska, Norma, Adrijana Lekuvrer, Magbet, Nabuko, Andre Šenije, Pikova dama, Kavalerija rustikana, Sly i druge. Nastupala je i sa našim Željkom Lučićem kao Ledi Magbet i kao Toska u Metropoliten operi. „Kraljica opere“, kako je kritičari nazivaju, često nastupa u svim značajnim operskim kućama širom sveta, među kojima su i Bečka državna opera, Marinski teatar, Bavarska državna opera, Nemačka opera Berlin, Teatar Liseo, Kovent Garden, Opera Bastilja, Teatar Kolon, Boljšoj teatar i drugi.

„Ruski sopran sa Verdijem u venama“ dobitnica je brojnih priznanja i nagrada, uključujući nagrade „Pučini“ 2009. godine za najbolje izvođenje Pučinijeve opere, „Đovani Zenatelo“ za svoj prvi nastup u Veronskoj Areni, „Marija Zamboni“ zlatnu medalju, 1999. godine nagradu na festivalu u Osaki, 2001. godine nagradu „Belini“, nagradu za umetnost (Arte e Operosita nel mondo) u Milanu i mnoge druge. Za svoj društveni angažman od strane ruskog patrijarha Alekseja nagrađena je „Ordenom svete Olge“, najvišim ordenom Ruske pravoslavne crkve. Guljegina je počasna članica odbora Međunarodnog paraolimpijskog komiteta, kao i globalna ambasadorka dobre volje Unicefa.

U njene skorašnje uspehe svrstavaju se nove produkcije među kojima su Sicilijanska večernja, Bal pod maskama i Sila sudbine u Marinski teatru, Turandot u Teatru Verdi u Salernu, turneja u Šangaju i Japanu sa teatrom Petruceli iz Barija, kao i trijumfalni solistički nastup u Karnegi holu u Njujorku i turneja sa samostalnim koncertima u Rusiji i Belorusiji. Takođe, svetla tačka u njenoj karijeri je i uloga Mini u operi Devojka sa zapada na otvaranju 65. festivala Pučinija.

Nakon osvajanja titule najboljeg dramskog soprana u italijanskom repertoaru, Guljegina je konačno debitovala u Vagnerovom repertoaru, i to na opšte oduševljenje kritičara kao Kundri u operi Parsifal koju je izvela pod dirigentskom palicom Valerija Gergijeva u Marinski teatru i Konstantina Trinksa u Sofijskoj nacionalnoj operi.

Njeni predstojeći angažmani uključuju razne solističke nastupe, kao i izvođenja opera Turandot i Toska u Marinski teatru. U sezoni 20/21, Guljegina će takođe debitovati u ulozi Kostelinčke u operi Jenufa u Marinski teatru i Kraljevskoj koncertnoj dvorani u Amsterdamu.

November 3th 2020
Large Stage of Madlenianum

Madlenianum Opera and Theater Orchestra
Conductor: Dejan Savić

More >>>

3. oktobar 2020. u 19.30
Velika scena Madlenianuma