Intervju sa Slobodom Mićalović

DRAMATIZACIJE I EKRANIZACIJE ROMANA PUBLIKA VOLI

Glumica velike lepote i još većeg talenta Sloboda Mićalović je rođena Leskovčanka. Otac Dragan je  takođe glumac, kao i mlađa sestra Dragana, a udata je za glumca Vojina Ćetkovića. Završila je muzičku školu i bavila se plesom, zato se Sloboda dobro snalazi u mjuziklima i muzičkim dramama. Završila je glumu na FDU u Beogradu, u klasi prof. Predraga Bajčetića. Na trećoj godini studija reditelj Zdravko Šotra ju je pozvao na kasting za film Zona Zamfirova, kada je dobila ulogu Vaske, po kojoj je upoznala javnost. Ubrzo se nižu uloge u TV serijama, a svakako je postala još poznatija po glavnoj uloziu seriji Ranjeni orao, tu su još Mješoviti brak, Nepobedivo srce, Čizmaši, Koreni.. Glumila je u filmu Emira Kusturice Mlečni put.
Godinama je bila član Narodnog pozorišta gde je ostvarila životne uloge, da bi od 2019. prešla u Jugoslovensko dramsko pozorište; igrala je i u drugim pozorištima, kao što je Pozorište na Terazijama (Čikago), Zvazdara teatar (Tre sorele, Brod ljubavi) a u Madlenianumu je igrala u hit predstavi Miris kiše na Balkanu ulogu Blanki, a kasinje i u muzičkoj drami Plavi anđeo, kao Lola.
Dobitnica je brojnih nagrada od koji su najznačajnije Zlatni smjeh na Danima "Marina Držića" u Zagrebu, Zoranov brk i Plaketa "Žanka Stokić".

 

Plavi anđeo je simbol ženstvenosti, da li je teško bilo odigrati ovu ulogu posle jedne Marlen Ditrih, kako ste spremali ovu ulogu?

 Bilo je zadovoljstvo raditi na ovoj predstavi. Pokušati razumeti kompleksan odnos muško-ženskih odnosa,opravdati ženu i razumeti svaki njen potez. Možda najlepši deo priče i saradnje , pored svih divnih kolega,izdvojila bih gospodina Djuzu Stojiljkovića .Bilo je veliko zadovoljstvo posmatrati sa koliko posvećenosti ulazi u hram zvani Teatar. Pesma koju pevam na kraju komada ,,Ko sam ja” i dan danas ostavlja snažan utisak i pitanje na koje još nemam jasan odgovor. Predstava je bila zahtevna, nije mjuzikl,ali je komad sa pevanjem. Madlenianum je uvek uspeo da prepozna dobar komad, podelu, reditelja i ostale saradnike. Radujem se gledanju predstave na YouTube kanalu.

 

Publika Madlenianuma vas pamti i kao Blanki u popularnoj predstavi Miris kiše na Balkanu, šta mislite da li književnih dela dramatizacijom, a vi ste bili akter nakoliko njih, dobijaju na popularnosti ili gube nešto od svoje originalnosti?

Ta predstava je jedna od mojih omjenijih. Potresna priča jedne porodice u isto vreme veoma duhovite žene, situacije. Tekst koji je božanstven.
Ulogu Blanki sam zaista igrala na veliki radost kao i moje divne kolege. Publika je obožavala predstavu i delila katarzu sa nama. 
Ne mislim da gube, samo dobijaju drugi ugao gledanja,kada čitate vi ste reditelj i vi postavljate slike u svojoj glavi a ovde reagujete na već postavljeno i odigrano.
Koreni su pravi primer i pokazatelj koliko su ljudi željni dobrog teksta i kako ostavlja dubok utisak na pojedinca.

 

U kom teatru draže igrate, dramskom ili muzičkom, zašto?

Volim da igram i u mjuziklima ali moja naklonost ipak ide dramskom teatru.

 

Kako provodite vreme u doba pandemije, da li Vam nedostaje pozorište?

Kao i svi, trudila sam se da pronadjem mir, da se odmorim, da čitam, da se posvetim svojoj porodici. Pozorište mi jako nedostaje, nadam se da neće dugo trajati sve ovo i da ćemo se videti uskoro u pozorištu.

 

Intervju sa Stankom Jovanovićem

MUZIKA ČEKA NEKA BOLJA VREMENA

Dve udovice je bila prva opera koju je Stanko Jovanović dirigovao u Madlenianumu, nakon čega je pozvan za šefa dirigenta Opere Madlenianum. zatim je za našu kuću dirigovao operama Travijata, Madam Baterflaj i Pajaci, kao i prvim baletom  sa orkestrom Severna bajka; vodio je i operski studio - Klub mladih, za njegovo vreme postavljene su opera za decu Čarobna frula i mlade Ljubavni napitak koje su i danas na repertoaru. Dirigovao je i prvom operetom u Madlenianumu - Bečka krv. Rođen je 1968. godine u Beogradu. Na Fakultetu muzičkih umetnosti u Beogradu diplomirao je dirigovanje u klasi prof. Jovana Šajnovića. Ubrzo posle diplomiranja postaje stalni honorarni dirigent RTS-a, da bi od 1996. postao stalni dirigent Simfonijskog orkestra RTS-a, što je i danas. Sa njim ostvaruje veći broj zapaženih koncerata, arhiviranih snimaka ređe izvođenih dela, kao i mnoga dela jugoslovenskih i srpskih kompozitora. Sa RTS-om je snimio  i dva CD-a: VIII vekova Hilandara i Vivaldi – Bah koncerti za violinu i klavir sa solistima Trija Simonuti. Sa Orkestrom Vojske Jugoslavije i Beogradskom filharmonijom izvodi VIII simfoniju L. V. Betovena i Don Žuana R. Štrausa. Tokom jednogodišnjeg rada u Baletu Narodnog pozorišta dirigovao je Delibovu Kopeliju. Na gostovanjima u Engleskoj, Francuskoj, Švajcarskoj, Italiji, Sloveniji (Mariborska filharmonija) i Kanadi posebno mesto zauzimaju koncerti sa Londonskim kamernim orkestrom, Montrealskom filharmonijom kao i tradicionalni Novogodišnji koncert u Milanu, a od dela izvođenih na tim gostovanjima sa posebnim uspehom dirigovao je Liturgiju S. Rahmanjinova i Bramsovu III simfoniju. Od 1999. godine radi kao šef dirigent Filharmonije mladih "Borislav Pašćan".  Gost dirigent je Slovačke, Segedinske i Subotičke filharmonije i Vojvođanskih simfoničara. Stanko Jovanović je umetnik širokog spektra i aktivan je u svim muzičkim žanrovima ( jazz, rock, narodna muzika). Veliki uspeh je postigao na velikom audio festivalu u Monte Karlu gde je dobio III nagradu za snimak jazz opere Kakaovac (1996.) Na poslednjem pijanističkom CD-u (koji je izašao u januaru 2006 godine u izdanju PGP RTS-a) predstavio se kao sjajan i autentičan izvođač ruskih, mađarskih u rumunskih romansi. Dobitnik je brojnih nagrada, od kojih treba posebno istaći: Oktobarsku nagradu za studenta, nekoliko nagrada matične kuće i dve nagrade BEMUS-a za interpretaciju i najbolji koncert, kao dirigent Filharmonije mladih "Borislav Pašćan".

Maestro, skoro od samih početaka ste uz Madlenianum, bili ste i šef dirigent naše kuće, da li se sećate tih početaka, koliko je bilo značajno za muzički život Beograda i Srbije  otvaranje privatne opere?

U Madlenianum sam došao 2001. i dirigovao prvu grand operu Madlenianuma DVE UDOVICE B.Smetane. U tehničkom smislu jedna od najtežih romantičnih opera koja je bila moj prvi susret sa Madlenianumom. Predstava je imala toliki uspeh da sam odmah posle premijere pozvan za šefa dirigenta. Rado sam prihvatio, jer ideja o privatnoj operi me je oduševljavala od prvog dana kada sam čuo da se tako nešto sprema. Moja očekivanja su se obistinila. Madlenianum je kuća u kojoj sam proveo 15 godina kao šef dirigent, radeći u svetskim uslovima i u uslovima o kojima umetnici mogu samo da sanjaju! To je moguće samo u privatnim institucijama, što govori o velikom značaju takve ideje. Vremenom velikim donacijama Madlene Zepter i velikim radom i umetničkim dometima svih nas u operi, Madlenianum je prevazišao funkciju samo privatne opere, već postao velika usluga naciji, jer su vrhunske kreacije sve više dovodile publiku u Madlenianum i samim tim stvarale novi pogled na opersko stvaralaštvo.

 

U Madlenianumu ste dirigovali Smetanu, Verdija, Pučinija, Griga, Leonkavala i Štrausa, koja vam je od ovih predstava ostala u najlepšem sećanju i zašto?

Sve su mi predstave drage, rađene su specifično i sa velikom ljubavlju prema operi i poštovanjem prema donaciji osnivača. Svaka predstava je svet i magija za sebe, specijalno sa ansmblima koje sam vremenom oformio za potrebe grand opere.

 

Madam Baterflaj se smatra klasikom verizma, ipak u produkciji Madlenianuma ovaj naslov je postavljen kao sajber opera, da li je to značilo i prilagođavanje muzike (skraćivanja, skokovi…) savremenom gledaoci, da li mislite da opera ima budućnost?

Svaku predstavu, pa i Baterflaj, sam muzički prilagođavao modernim režijama. Posao je bio veliki i još veća moja odgovornost kako osavremeniti muzički izraz a ne narušiti zakonitosti stila. Zvuči skoro nemoguće, ali je vreme pokazalo, kao i naši uspesi da sam bio na pravom putu. Po mom mišljenju neophodno je menjati muzički izraz ukoliko je režija moderna. Ukoliko se tradicionalno izvodi opera, a slika je potpuno avangardna, dolazi do kolizije i sukoba dva različita mišljenja, vizija, ideja i sve postaje karikaturalno.

Opera ima budućnost, ali samo kao ideja koja negira muziku i stavlja je u  čak treći plan. U svetu je manir da se operske predstave pretvaraju u dramske, vladaju dramski reditelji, a ne operski i samim tim muzika gubi značaj. Opera se gleda a ne sluša i gleda. Ako se tako nastavi opera će izgubiti svoju funkciju. Opera se naziva MUZIČKO-SCENSKO DELO, na žalost sve je manje muzičko!!!

 

Sarađivali ste sa svetskim rediteljima i koreografom u Madlenianumu, koliko se njihov pristup radu razlikuje od domaćih umetnika?

Razlika je u forsiranju detalja. Kod nas detaljisanje nije u prvom planu, već globalna slika, makrostruktura. Kod stranih reditelja i koreografa su važni detalji i emotivni patos, što naša publika i kritika ne prihvatraju lako. Kao dokaz ovoj tvrdnji je naša Travijata. Kada se pojavila više je zaprepastila publiku mojim muzičkim rešenjima nego samom virtuoznom i maestralnom režijom, upravo zato što je rađeno na pregršt detalja koji su promenjeni, a koju je naša publika u početku prepoznala kao netradicionalne. Međutim, beogradski kritičari su od prve shvatili ideju i poruku koju smo uputili reditelj i ja, pa nam je to bila velika podrška da nastavimo u istom pravcu.

Pandemija je zaustavila koncerte uživo, da li ćemo ipak imati priliku da gledamo neki koncert na otvorenom sa vama kao dirigentom, kakvi su planovi u vašoj matičnoj kući RTS-u, kada će muzičari ponovo moći da sednu za pulteve?

Za sada planova nema zbog ove nesrećne situacije. Kada su ovakve i slične nesreće u pitanju, umetnost dolazi tek na kraju kada se država oporavi i kada život krene svojim tokom. Konkretno SO RTS ima skoro 80 članova koji sede zajedno na malom prostoru i vežbaju. U ovoj situaciji je to nemoguće i veoma rizično. Pominjao se mesec jun kao početak rada, ali nije potvrđeno. Treba biti strpljiv i čekati bolja vremena!

20. maj u 19.30

Premijerno emitovanje opere MADAM BATERFLAJ

Opera MADAM BAETRFLAJ Đakoma Pučinija je ostala zabeležena kao prva sajber opera kod nas. Reditelj Dejan Miladinović je pokazao da pojmovi iz virtuelnog sveta, poput sajber prostora, heroja i antiheroja iz video igrica mogu postati deo jedne opere, i to opere koja je napisana 1904. godine! Na premijeri 13. maja 2007. godine u ovom spektaklu nastupili su gosti iz Amerike: Ailan Žu, zvezda američkih scena poreklom iz Kine, u ulozi Ćo Ćo San i Marčelo Bedoni koji je pevao rolu Pinkertona, a novom postavkom jedne od najslavnijih operskih ljubavnih priča dirigovao je Stanko Jovanović, koji se već istakao u predstavama Dve udovice i Travijata.

Izrazi novog veka, koji je većma digitalni, poput Cyber prostor, Real time, War craft su obeležja realnosti koja je već uveliko postala virtuelna. Da ovakvi pojmovi mogu naći svoje mesto u operi, jednoj staroj umetnosti, i da se može napraviti „interaktivna opera smeštena u real time-u, se doskora činilo nemoguće i posebno nezamislivo u Beogradu. Međutim, Opera i teatar Madlenianum već je Hofmanovim pričama Žaka Ofenbaha pokazala da opera može – i to sa velikim uspehom – da zakorači u svet stripa i antiutopijskih filmova. Sve ovo je zahvaljujući reditelju Dejanu Miladinoviću, nekadašnjem umetničkom direktoru Madlenianuma, koji je na našu scenu doveo sajber-gejšu Ćo Ćo San i virtuelnog Pinkertona. Na snimku koji ćete gledati igraju ih Jasmina Trumbetaš Petrović i Saša Štulić, a na, otvaranju sezone 2009/2010. pevali su dragi gosti Daniela Dessi i Fabio Armiliato, nakon Opere u Hanoveru i u Milanskoj Skali. Da sve to izgleda moderno i sajber uspeli su da izmaštaju u svojoj kreaciji Tanja Mirčetić koja je zajedno sa rediteljem osmislila scenografiju, Milanka Berberović koja je radila kostime i Srđan Jovanović dizajner svetla, dok je Kreativni studio Zepter radio video animaciju, koja je dosta doprinela atmosferi igrica.

Ljubitelji muzike ovu Pučinijevu operu smatraju jednom od najlepših, u kojoj je ispričana poznata priča o ljubavi Amerikanca i Japanke, o njihovom detetu, borbi za njegovo starateljstvo i na kraju o tragičnom samoubistvu odane gejše Ćo Ćo San. U predstavi su pevali i: Vladimir Andrić, Tanja Obrenović, Dragana Stanković, Predrag Milanović, Nebojša Babić, Aleksa Vasić, Darko Đorđević i Branislav Kosanić. Muzika, igra, japanski stripovi „Mange“ i napredne tehnologije - sve to još jednom je potvrdilo da je opera spoj svih poznatih umetnosti i – da je večno mlada.

Povodom emitovanja opere Madam Baterflaj, dirigent Stanko Jovanović je dao intervju >>>

Đakomo Pučini

MADAM BATERFLAJ

Prema libretu Luidjija Ilike i Djuzepea Djakozea
Premijera 13. maj 2007.

Dirigent: Stanko Jovanović
Reditelj: Dejan Miladinović
Scenografija: Tanja Marčetić i Dejan Miladinović
Kostimograf: Milanka Berberović
Dizajner svetla: Srđan Jovanović
Inspicijent: Vesna Ćurčić Petrović
Realizacija video animacije: Kreativni studio Zepter

Lica:

Ćo ćo San (Madam Baterflaj): Jasmina Trumbetaš Petrović
Pinkerton, poručnik: Saša Štulić
Kejt Pinkerton, žena: Dragana Stanković
Šarples, konzul: Vladimir Andrić
Suzuki, služavka: Tanja Obrenović
Bonzo, ujak: Aleksa Vasić
Carski izaslanik: Branislav Kosanić
Jamadori, princ: Predrag Milanović
Goro, provodadžija: Darko Đorđević 
Dete: Filip Stanišić

Horisti: Dragana Tasić, Milica Popović, Sandra Perović, Tijana Nikolić, Katarina Voštić, Jelena Nikolić, Milica Gajić, Milena Moravčević, Nataša Džikanović, Nataša Pročković, Adela Filipović, Nataša Drecun, Zorana Kalapiš, Danijela Milošević, Milena Živadinović, Nikola Piperski, Ivan Debeljak, Nenad Čiča, Slaven Čiča

Statisti: Danijela Radonjić, Vesna Novaković, Ivana Živković, Sara Ilić, Nemanja Jović, Ljubo Jaćimović, Gorjana Ilić, Peđa Ilić

Orkestar Madlenianuma
Koncert majstori: Vesna Janssens i Balint Varga
Asistent dirigenta: Biserka Vasić 
Asistent reditelja: Tadija Miletić
Muzička priprema: Dragana Anđelić Bunjac

Trajanje: 2 sata i 20 minuta u dva čina 
Reprizna emitovanja: četvrtak, 21. maj i subota, 23. maj od 18 časova.

Predstave se emituju preko youtube kanala i prikazivanje navedenih predstava nije komercijalnog karaktera i jedini cilj je pružanje podrške građanima i nemogućnosti rada pozorišta kao opšte mere zabrane zbog pandemije. Prikazani snimci nemaju karakter javnog izvođenja predstave. Za sva pitanja možete se obratiti na: publicrelations@madlenianum.rs.

Pratite nas!

Emitovanje predstava od 20. do 27. maja

Sreda, 20. maj u 19.30 časova

Opera
Đakomo Pučini

MADAM BATERFLAJ

Prema libretu Luidjija Ilike i Djuzepea Djakozea
Premijera 13. maj 2007.

Dirigent: Stanko Jovanović
Reditelj: Dejan Miladinović
Scenografija: Tanja Marčetić i Dejan Miladinović
Kostimograf: Milanka Berberović
Dizajner svetla: Srđan Jovanović
Inspicijent: Vesna Ćurčić Petrović
Realizacija video animacije: Kreativni studio Zepter

Lica:

Ćo ćo San (Madam Baterflaj): Jasmina Trumbetaš Petrović
Pinkerton, poručnik: Saša Štulić
Kejt Pinkerton, žena: Dragana Stanković
Šarples, konzul: Vladimir Andrić
Suzuki, služavka: Tanja Obrenović
Bonzo, ujak: Aleksa Vasić
Carski izaslanik: Branislav Kosanić
Jamadori, princ: Predrag Milanović
Goro, provodadžija: Darko Đorđević 
Dete: Filip Stanišić

Horisti: Dragana Tasić, Milica Popović, Sandra Perović, Tijana Nikolić, Katarina Voštić, Jelena Nikolić, Milica Gajić, Milena Moravčević, Nataša Džikanović, Nataša Pročković, Adela Filipović, Nataša Drecun, Zorana Kalapiš, Danijela Milošević, Milena Živadinović, Nikola Piperski, Ivan Debeljak, Nenad Čiča, Slaven Čiča

Statisti: Danijela Radonjić, Vesna Novaković, Ivana Živković, Sara Ilić, Nemanja Jović, Ljubo Jaćimović, Gorjana Ilić, Peđa Ilić

Orkestar Madlenianuma
Koncert majstori: Vesna Janssens i Balint Varga
Asistent dirigenta: Biserka Vasić 
Asistent reditelja: Tadija Miletić
Muzička priprema: Dragana Anđelić Bunjac

Trajanje: 2 sata i 20 minuta u dva čina 
Reprizna emitovanja: četvrtak, 21. maj i subota, 23. maj od 18 časova.

 

.

Petak, 22. maj u 19.30 časova

Drama
Branislav Pipović

PLAVI ANĐEO

Po motivima romana Profesor Unrat Hajnriha Mana
Premijera 8. oktobar 2013.

Režija i adaptacija: Erol Kadić
Muzika i stihovi: Branislav Pipović
Scenograf: Zorana Petrov
Kostimograf: Ivanka Krstović
Koreografija: Milica Cerović
Dizajner svetla: Miloš Nešić
Lektor: Ljiljana Mrkić Popović

Lica:

Lola: Sloboda Mićalović
Imanuel Rat: Feđa Stojanović
Feliks: Vlastimir Đuza Stoiljković
Markus: Ivan Jevtović
Kipert: Miodrag Krstović
Bela: Zinaida Dedakin
Direktor gimnazije: Branislav Zeremski
Loman: Ivan Zablaćanski
Kizelak: Stevan Piale
Ercum: Andrej Pipović

Orkestar: Aleksandar Stanković, Bojana Dadić, Vladimir Gagić, Dušan Stojanović

Inspicijent: Ljiljana Golubović Ivanković


Trajanje: 1 sat i 45 minuta
Reprizna emitovanja: nedelja, 24. maj i ponedeljak, 25. maj od 18 časova.

 

.

Nedelja, 24. maj u 19.30 časova

Drama 
Žorž Fejdo

DAMA IZ MAKSIMA

Prevod: Ivanka Marković i Dejana Miladinović
Adaptacija: Branislava Ilić

Premijera 10. maj 2008.

Režija: Slavenko Saletović
Scenografija: Jasna Dragović
Kostimografija: Milanka Berberović
Muzika: Miroljub Aranđelović Rasinski
Scenski pokret: Pjer Rajković
Dizajn svetla: Srdjan Jovanović

Lica:

Gospodin Petipon: Mihailo Lađevac
Gabrijela Petipon: Ljiljana Stjepanović
Cica Žeravica: Katarina Radivojević
Monžikur: Miloš Đorđević
General: Feđa Stojanović
Klementina: Ljubica Lukač
Korinjon: Viktor Savić
Načelnik Sovarel: Vladan Gajović
Gospođa Sovarel: Lidija Pletl
Vojvotkinja: Eva Ras
Vojvoda: Vuk Saletović
Sluga (Emil, Etjen i Žorž Klemenso): Zoran Ćosić

Trajanje:1 sat i 33 minuta u dva čina 
Reprizna emitovanja: utorak, 26. maj i sreda, 27. maj od 18 časova.
.

Predstave se emituju preko youtube kanala i prikazivanje navedenih predstava nije komercijalnog karaktera i jedini cilj je pružanje podrške građanima i nemogućnosti rada pozorišta kao opšte mere zabrane zbog pandemije. Prikazani snimci nemaju karakter javnog izvođenja predstave. Za sva pitanja možete se obratiti na: publicrelations@madlenianum.rs.

Pratite nas!

17. maj u 19.30

Premijerno emitovanje drame DON KIHOT

U godini velikog jubileja Migela de Servantesa i njegovog romana Don Kihot, Opera i teatar Madlenianum pridružila se proslavama koje su u čitavom svetu slavile 400 godina od prvog španskog izdanja ovog besmrtnog dela. Smatrajući da je najbolja dramska adaptacija koja je na motive ovog romana napravljena, baš ona pisaca Mihaila Bulgakov, autor romana Majstor i Margarita, izabrali smo nju u najdubljem uverenju da Don Kihot i njegov pratilac Sančo Pansa nisu samo španski junaci XVII veka, već da su nakon četiri stoleća neprolazne slave oni postali i francuski i nemački i ruski, ali i naši srpski heroji. Pretvoriti bronzani vek u zlatno doba viteštva, bezglavo jurišati na vetrenjače zbog nebeske slave, zametnuti boj protiv zlih volšebnika – nije li to deo i naše slatko-gorke novije i starije istorije?

I ova predstava je pokazala da “hrabrost prati slavne”. Dragan Jovanović je već bio popularan glumac, poznat po svojoj šaljivosti i bravuroznosti da publiku dovede do suza od smeha, a ta šarmantnost ga prati i danas, ali nikad mu nije bila poverena neka pozorišna režija. Ipak istanačan ukus i poznavanje teatra Madlene Zepter je i ovog puta su bili nepogrešivi u odabiru komada koji će se igrati u njenoj zadužbini, kao i saradnika koji će ostati zabeleženi u istoriji našeg teatra. Imali smo sreće da je Veliki Petar Kralj zaigrao u našoj Kući kao Sančo Pansa. Bio je bravurozan, jedino njegova životna skromnost mu nije dozvoljavala da hvali sebe i zato otud njegova kratka biografija u program ove predstave čije delove citiramo: “Igrao i igra gde god ga pozovu u dobro društvo i za ulogu za koju mu se čini da ima smisla. Nagrada se nadobijao, ali mu je najdraža nagrada što publika još ima strpljenja da ga gleda i sluša.” 

Povodom emitovanja ove drame, reditelj i glumac Dragan Jovanović dao je intervju >>>

Migel Servantes

DON KIHOT

Po drami Mihaila Bulgakova
Premijera 28. decembra 2005.

Režija: Dragan Jovanović
Scenografija: Jasna Dragović
Kostimografija: Ljiljana Petrović
Koreografija: Sonja Divac 

Lica:

Alonso Kihano, Don Kihot od Manče: Dragan Jovanović

Sančo Pansa, kopljonoša Don Kihota: Petar Kralj

Ključarica Don Kihota, Aldonsa Lorenso,
seljanka, i Maritornes, služavka u svratištu: Branka Pujić  

Pero Peres, seoski sveštenik, licenciat, Gonič Mazgi, Vojvoda: Nebojša Ljubišić

Nikolas, seoski berberin, Palomek Levša,
vlasnik svratišta, Upravitelj Vojvodin, Duenja Rodriges: Rade Marković, ml.

Antonija, Don Kihotova rođaka, Vojvotkinja: Nada Macanković

Sanson Karasko, bakalavar, sluga Martinesov,
stanar Palomekov, i starac, i sluga: Petar Benčina

Duhovnik Vojvodin, radnik u svratištu, paž, II starac, II sluga: Igor Benčina

I monah, Tenorio Ernandes, stanar Palomekov, svita: Veljko Nikolić - Papa Nik

II monah, Pedro Martines, stanar Palomekov, svita: Vuk Bradić

Goniči konja: Svi

Trajanje: 1 sat i 50 minuta
Reprizna emitovanja: utorak, 19. maj i sreda, 20. maj od 18 časova

 

Predstave se emituju preko YouTube kanala i prikazivanje navedenih predstava nije komercijalnog karaktera i jedini cilj je pružanje podrške građanima i nemogućnosti rada pozorišta kao opšte mere zabrane zbog pandemije. Prikazani snimci nemaju karakter javnog izvođenja predstave. Za sva pitanja možete se obratiti na: publicrelations@madlenianum.rs

Pratite nas!

Intervju sa Draganom Jovanovićem

DANAŠNJI VITEZOVI TREBA DA BUDU MUDRIJI

Dragan Jovanović rođeni Beograđanin, diplomirao je na FDU u klasi profesora Milenka Maričića. Diplomska predstva Hajde da se igramo decenijama se igrala na sceni teatra „Bojan Stupica“ Jugoslovenskog dramskog pozorišta, kao i predstava Čikaške perverzije. Član je JDP-a od 1991. Pamte se njegove uloge u predstavama: Baal, Dozivanje ptica, Pozorišne iluzije, Bure baruta, Tramvaj zvani želja, Lari Tompson tragedija jedne mladosti, Čaruga. Život Jovanov... Zajedno sa dvojicom istomišljenika osniva trupu The Kuguar u kojoj potpisuje tekst, režiju i glumi u sledećim predstavama: Smešna strana istorije, Smešna strana sporta, Smešna strana muzike. Snimio je destine filmova, TV serija i TV drama. Trenutno imamo prilike da ga gledamo u čak dve serije na RTS-u: Moj rođak sa sela reprizno i Švindleri premijerno. Snimio je dva muzička CD-a sa grupom The Kuguars. Predstavu Don Kihot u Madlenianumu potpisuje kao prvu samostalnu pozorišnu režiju, dok mu je druga Dobrodošli u Srbiju, u Zvezdara teatru, gde je autor teksta i reditelj.

 

Kako je došlo do saradnje sa Madlenianumom, zašto ste baš Don Kihota izabrali kao svoju prvu režiju?

Inicijativa je došla od gospođe Zepter. Ona je često sa svojim suprugom dolazila na predstavu Smešna strana muzike u Zvezdara teatru, i u nekom druženju posle predstave je došao predlog da sarađujemo, a ja sam zdušno radio na tome da Madlenianum ne bude samo opera već i drama. Mada i u ovoj drami ima dosta muzike, ja sam pisao songove za predstavu koji su trebali da doprinesu atmosferi i da nas odvede u La Manču. Muzika je neodvojiv deo svega što sam do sad radio, osim toga muzika objedinjuje sve umetnosti i sastavni deo je dramske predstave.
Ja sam fasciniran Don Kihotom od rane mladosti. Za mene je to roman najlepše napisan u istoriji. Nije to samo moje mišljenje da je to jedan od najboljih romana svih vremena. Ideja koja me je sve vreme progonila, ja i glavni junak smo imali sličnu situaciju - večnu borbu protiv vetrenjača, i ja sam hteo da pokažem da postoje ljudi koji su spremni da odmah stupe u borbu protiv zla.
Servantes, Bulgakov, koji je takođe moj omiljeni pisac, i Jovanović su bili dobitna kombinacija. Bulgakov je zadržao osnovnu ideju i suštinu romana, a to je borba i spremnost da se da život za slobodu i za sve lepe stvari koje bi trebalo da nas okružuju, a protiv pohlepe i ljudske nesolidarnosti.

 

Šta čini pravog viteza u današnje vreme, ko su vetrenjače?

Sigurno da i danas postoje vitezovi, ali treba da budu malo mudriji da bi izvojevali neku pobedu, jer vetrenjače su mnogo narasle, divovi su neopisivo veliki. Sada je sve mnogo teže, da smo tada bili pametni mogli smo da napravimo neko lepo mesto za život, ali ljudski rod se opredelio za nešto drugo, što mu je bilo primamljivije. I dok sam radio predstavu trudio sam se da naš svet ne prikažem toliko ružnim, već da sve oveselim, što je bio prvi sloj, „veselje sa bolom“ ustvari je to opori humor. Istu liniju sam imao i u predstavi Dobrodošli u Srbiju koja je moja druga režija. U početku sve izgleda šaljivo, a kad se čovek malo zamisli mogao bi i da se rasplače. Nadam se da ćemo se vratiti na stare vrednosti koje bi mogle da sačuvaju svet.

 

Kako je bilo raditi sa Petrom Kraljem?

Petar je posvećeno i talentovano detence. Bilo je uživanje s njim raditi. I privatno smo slični, i imamo slične sudbine. Bilo je veliko zadovoljstvo, uživao sam. Uvek se rado sećam saradnje sa njim i njegovog šešira koji je slučajno okrenuo naopačke, ali je bio smrtno ubeđen da mu stoji valjano (ha ha ha).

 

Šta radite ovih dana, gde nalazite inspiraciju u vreme izolacije?

Sa suprugom sam na selu, čekamo ćerku da nam se pridruži. Radimo sve seoske radove koje su svojstvene selu, plevimo baštu, sadimo cveće, farbamo ogradu. Ima puno običnih poslova oko kuće, ali naravno ima vremena i da se porazgovara sa sobom, da se nešto lepo pročita ali i da se napiše neka nova pesma. A primenjujemo i ograđivanje od svih zala.

Ne mislim da se još povučem iz izolacije dok me ne pozovu na dogovorena snimanja. Malo se odmaram od pozorišta, ono je u drugom planu, tako da će i neka nova pozorišna režija da sačeka.

Interview with Ramon Oller

MOVEMENT AS POETRY

 

Ramon Oller, choreographer, was born in Esparraguera (Barcelona) in 1962. He studied dramatic arts at the Theatre Institute of Barcelona and continued his professional improvement in classical and modern dance in Paris, London and New York City, as well as pedagogy in Madrid. He made his debut with the Gelabert-Azzopardi Company. His first choreography - Dos Dies i Mig (Two And A Half Day) won the second prize at the ‘Tórtola Valencia’ Choreography Competition in 1984. He founded the Metros Company in 1985 where he premièred most of his work and the repertoire of the company includes over 40 productions. He has choreographed Naranjas y Limones together with Jean-Christophe Maillot for the National Choreography Centre in Tours. As a choreographer he has cooperated with many other companies such as: The Spanish National Dance Company and the National Ballet of Spain, as well as the Ballet Hispánico in the USA, where he is the resident choreographer and a professor at the company’s school. New York Times has awarded his play Good Night Paradise as the best one. His company Metros operates equally in New York and in Barcelona.

Ramon Oller came to Belgrade on the recommendation of Aleksa Jelic, who had performed in his company. Few Serbian ballet dancers were lucky enough to attend the works of contemporary ballet by this very inspiring choreographer, who was for two months holding a master class based on José Limón technique. The choreographic evening Triptych is the presentation of these workshops, where we could see how the classical ballet movement was transformed into natural, sincere, thoughtful and deeply lived movement. "Dancing has so much to say today. That is why I think that the future of theater is in theaters, where the text and not a person is decisive", said the choreographer Oller.

In 2004, you staged a choreographic evening Triptych at the Madlenianum. Do you remember working with Serbian ballet dancers and can you point out someone in particular?

It was wonderful working in Serbia! I had the opportunity to work with a group of very talented professional dancers. Recalling those days I have in mind the creativity and harmony in working with ballet dancers, going through different phases at rehearsals. I remember the great talent of Milan, Dejan, Olga, Sanja, Aleksa, Ana..... They were all brilliant!

You already staged the third part of Violetta in New York (1985) and Barcelona (1998), so can you tell us to what extent this Serbian version differs from the previous two?

I have found inspiration for this part in the life story of my friend Violetta, who survived the Holocaust, but also in the exile of Jews and Muslims from the Iberian Peninsula during the Inquisition. The music of traditional Jewish songs helped me a lot. For the Serbian version, I had two months of work with completely unknown ballet dancers, but for me, it is the best version I have ever staged. I "spilled" all my thoughts and memories into that version.

 

Is there any chance for us to see again some of your piece of art in Serbia?

I would like to work again in Serbia as well as in your theater, it was a great pleasure for me to work both in Belgrade and at Madlenianum.

With my company Metros, I spend part of my time in Barcelona and part of my time in New York. My greatest wish is to be able to continue travelling and cooperating with different countries, in which I could make creative and genuine works in accordance with their different cultures.

 

 

Intervju sa Ramonom Uljeom

POKRET KAO POEZIJA

Ramon Ulje, koreograf je rođen u Esparageri (Barselona) 1962. godine. Završio je dramske studije na Pozorišnom institutu u Barseloni, i usavršavao klasičnu i savremenu igru u Parizu, Londonu i Njujorku, kao i pedagogiju u Madridu. Debitovao je u kompaniji Helaberta Azopardija. Njegova prva koreografija Dos Dies i Mig (Dva i po dana) osvojila je drugo mesto na koreografskom takmičenju 'Tórtola Valencia' 1984 godine. Osnovao je kompaniju Metros 1985. gde je premijerno izveo većinu svojih radova, repertoar kompanije uključuje preko 40 naslova. Radio je koreografiju za delo Naranjas y Limones  (Narandže i limuni) zajedno sa Žan Kristofom Majom za državni koreografski centar u Turu. Kao koreograf sarađivao je sa mnogim kompanijama kao što su: Španska nacionalna kompanija za igru (Compañía Nacional de Danza) i Državni balet Španije (Ballet Nacional de España), kao i balet Hispanico u SAD-u gde je stalni koreograf i profesor u kompanijskoj školi. New York Times je njegovu predstavu Good Night Paradise  (Laku noć raju) proglasio najboljom. Njegova kompanija Metros podjednako deluje u Njujorku i u Barseloni.

Ramon Ulje je u Beograd došao po preporuci Alekse Jelića koji je igrao u njegovoj kompaniji. Malobrojni srpski igrači su imali sreću da prisustvuju radionici savremenog baleta ovog veoma inspirativnog koreografa koji je u toku dva meseca održao masterklas zasnovan na tehnici Hoze Limona. Koreografsko veče Triptih je prezentacija ove radionice, gde smo mogli da se uverimo kako se klasičan baletski pokret probražava u prirodni, iskren, misaoni i duboko proživljen pokret. “Igra danas ima toliko toga da kaže. Zato i mislim da je budućnost pozorišta u teatru, gde tekst nije presudan, već ličnost”, reči su koreografa Uljea.

2004. ste u Madlenianumu postavili koreografsko veče Triptih. Da li se sećate rada sa srpskim igračima i da li možete nekog posebno da istaknete?

Bilo je divno raditi u Srbiji! Imao sam priliku da radim sa grupom veoma talentovanih i profesionalnih igrača. Sećajući se tih dana sećam se velike kreativnosti i harmonije u radu sa igračima, prolazili smo kroz različite faze na probama. Sećam se velikog talenta Milana, Dejana, Olge, Sanje, Alekse Ane...svi su bili sjajni!

.

Treći deo Violeta ste već postavljali u Njujorku (1985) i Barseloni (1998), koliko se ova srpska vezija razlikuje od predhodne dve?

Inspiraciju za ovaj deo sam pronašao u životnoj priči moje prijateljice Violete koja je preživela holokaust, ali i u izgnanstvu Jevreja i muslimana sa Iberisjkog poluostrva u vreme inkvizicije. Muzika tradicionalnih jevrejskih pesama mi je mnogo pomogla. Za srpsku verziju sam imao dva meseca rada sa potpuno nepoznatim igračima, ali za mene je to najbolja verzija koju sam postavio. Sve svoje misli i sećanja “sručio” sam u tu verziju.

 

Da li ima šanse da ponovo vidimo neko vaše delo u Srbiji?

Voleo bih da ponovo radim u Srbiji kao i u vašem pozorištu, bilo mi je veliko zadovoljstvo da radim i u Beogradu i u Madlenianumu.
Sa svojom kompanijom Metros sam deo vremena u Barceloni, a deo u Njujorku. Najveći interes mi je da mogu da nastavim da neometano putujem i da mogu da sarađujem sa različitim zemljama gde ću u skladu sa njihovom kulturom da stvaram kreativne i originalne predstave.

 

15. maj u 19.30

Premijerno emitovanje baleta TRIPTIH

Za petak 15. maj smo vam pripremili balet iz 2004. godine koji je ostao zabeležen kao najposećeniji balet naše kuće - Triptih u koreografiji i inscenaciji našeg gosta iz Barselone Ramona Uljea (Ramon Oller). On je došao u naše pozorište sa velikom kreativnošću i čudesnom energijom i za nekoliko nedelja rada postavio moderan, potresan i emotivan balet, za koji verujemo da je promenio pravac u igri naših baletskih umetnika i izvukao ono najbolje iz njih, za šta nisu znali da znaju. Umetnici poput Konstantina Kostjukova, pokazali su se u savremenom igračkom izrazu, ali Ulje je pre svega je pokrenuo, “otvorio” i izvukao na svetlost dana igračice kao što su Danica Arapović i Ana Ignjatović.

Triptih i dan danas među ljubiteljima baleta važi za jednu od najboljih baletskih predstava na beogradskim scenama, koji je posle premijere nazvan “istinskim plesnim poduhvatom”. Gost naše Kuće je bio jedan od vodećih španskih koreografa, naslednik Naća Duata koji je prvo održao umetničku radionicu s našim igračima i tako ih uveo u svoj koreografski Triptih. Pre svega, Ramon Ulje je prvi put predstavio jednu od najuticajnijih a među igračima i najomiljenijih tehnika savremenog plesa – Limonovu tehniku, poteklu od slavnog meksičkog koreografa Hosea Limona. Kao jedno od osnovnih savremeno-plesnih "učenja", Limonova tehnika se bazira na istraživanju korišćenja energije tela u odnosu na gravitaciju, istrajnom radu sa "težinom" naročito naglašenom pri padu, odskoku, doskoku... Pokret kao da je podstaknut dahom koji prožima telo, dahom biva pokrenut ili zaustavljen, te tako postaje nestvarno bestežinski, sliven. Uljeov rad s našim igračima, kojima je ovo bio prvi, koliko srećan toliko i šokantan susret s Limonovom igračkom metodologijom, učinio je ne samo da dobijemo dobar plesni komad već i da se upoznamo s njihovim dosad malo otkrivenim mogućnostima. Prvaka Konstantina Kostjukova smo imali prilike prvi put da vidimo u jednoj savremenoj koreografiji, i to kakvoj, potresnoj, emotivnoj i tehnički preciznoj!

Triptih je zamišljen kao svojevrstan trodelni oltar koji istražuje najdublja ljudska osećanja, solo na muziku Sen Sansa, zavodljiv duet na Šubertovu muziku u kome se ovo uzbudljivo veče završava melanholičnom muzikom sefardskih Jevreja i argentinskom milongom, u kome najviše dolazi do izražaja savremena tehnika koreografa koja je našla plodno tle u igranju mladih solista Beogradskog baleta: Sanje Ninković, Olge Olćan, Ivane Glišić, Dejana Kolarova, Milana Rusa, Nikice Krluča i Mihajila Stefanovića. Sa jasnim prelazom iz ličnog, intimnog u svet u svet okruženja, bola, balet je inspirisan holokaustom, izgnanstvom, kao i oporom svakodnevicom Beograda. “Na sceni se odvija dramatična, tehnički složena, ali i lakom koreografskom rukom vođena plesna poezija. I sâm zadivljen individualnošću mladih baletskih umetnika s kojima je radio, Ulje je pristupio novom tehničkom "opismenjavanju" i stvaranju drugačije izražajnosti njihovog pokreta. To je čitavu stvar i pomerilo korak unapred. Izašavši namah iz svojih ljuštura, ulažući dobran trud, igrači su pokazali kako i kratko vreme vežbanja može izazvati jak i pozitivan efekat”, piše kritičarka Vremena. Po mišljenu kritike i šire javnosti otkrovenje večeri u ovom komadu je bila Ana Ignjatović kao Violeta, igračica savremene orijentacije, koja je čvrstinom svog plesnog izraza davala impuls čitavom komadu, ali i veoma izražajna Danica Arapović koja je sjajno tumačila Ženu lišenu ljubavi u duetu sa Kostjukovim.  

Povodom ovog emitovanja koreograf Ramon Ulje dao je intervju >>>

VEČE SAVREMENE KOREOGRAFIJE

Ramon Ulje

TRIPTIH

Premijera: 27. mart 2004.

Inscenacija i koreografija: Ramon Oller (Španija)
Scenografija i kostim: Jelena Anđelković
Dizajn svetla: Gloria Montesinos (Španija)
Asistenti koreografa: Theresa Lorenzo (Španija), Ion Garnica (Španija), Keith Morino (Španija)
Repetitor: Marija Janković
Inspicijent: Vesna Ćurčić Petrović

 

I ČOVEK
muzika Tango
Konstantin Kostjukov

II VIOLETA
muzika iberijskih Sefarda
Ana Ignjatović, Milan Rus, Ivana Glišić, Dejan Kolarov, Sanja Ninković, Nikica Krluč, Olga Olćan, Mihajlo Stefanović

III GREH
muzika Milonga
Konstantin Kostjukov, Danica Arapović

.

Trajanje: 1sat i 10 minuta u tri dela
Reprizna emitovanja: nedelja, 17. maj i ponedeljak, 18. maj u 18 časova.

Predstave se emituju preko YouTube kanala i prikazivanje navedenih predstava nije komercijalnog karaktera i jedini cilj je pružanje podrške građanima i nemogućnosti rada pozorišta kao opšte mere zabrane zbog pandemije. Prikazani snimci nemaju karakter javnog izvođenja predstave. Za sva pitanja možete se obratiti na: publicrelations@madlenianum.rs

Pratite nas!

GIVE SUPPORT TO YOUR FAVOURITE THEATRE – CONTINUE TO FOLLOW OUR ONLINE SEASON

Long weekends of home isolation are behind us, but our theatres are still being closed as the measures taken against corona virus do not allow large gatherings. This is the reason we ask you to continue following our online season and to recall all the performances which were filling the hall of ours and other theatres in the world, as well as the artists who left an indelible mark in our theatre history. Performances of the Opera & Theatre Madlenianum are of a cult, for many of them an extra ticket was required, some had their loyal spectators each time being performed and some were revived at the very request of the audience; fortunately all have been recorded for upcoming generations. In the seventh streaming week all the hits have been prepared for you: the opera La Traviata of G. Verdi, directed our remarkable guest from Saint Petersburg, Yuri Alexandrov and under the conducting baton of Stanko Jovanovic, with a brilliant soprano Olga Malevic Djordjevic in it. The performance was premiered on 8 May 2006 and revived in the same team on 25 January 2011. For Friday 15 May, we have prepared the ballet from 2004, as the most visited ballet performance of our house – Triptych, in the choreography and staging of our guest from Barcelona, Ramon Oller. He came to our theatre with great creativity and miraculous energy and in a few weeks of work he staged a modern, moving and emotional ballet, which we believe changed the direction of our ballet artists and brought out the best in them, which they did not know they were capable of. The artists, with Konstantin Kostjukov among them, presented themselves in a contemporary ballet dance expression, but Oller primarily moved, “opened” and brought to light the dancers such as Danica Arapovic and Ana Ignjatovic. On Sunday on our repertoire broadcasts the drama play of Mikhail Bulgakov, Don Quixote, the first theatre directing of our famous actor Dragan Gagi Jovanovic, premiered on 28 Decembre 2005. The scenes with Dragan Jovanovic as Don Quixote and Petar Kralj as Sancho Panza are unforgettable, bringing us the joy of theatre. This play was also the first appearing for the actors who have proved themselves on the theatre stages so far: Nada Macankovic, Petar Bencina and Igor Bencina.

 

The opera La Traviata directed by Yuri Alexandrov attracted equal attention botheat the premiere and at its revival five years later. ”Traviata of our time”, Violetta from the subway” is a modern vision of the famous story of Alexandre Dumas, the son of The Lady of the Camellias. In our story Violetta Valéry is not a lavish courtesan from a Parisian salon, since the director bared her, deciding not to hide her behind the glitter of crystals and gold. Her only chance in this world is to sell herself. The constant feeling of suffering and loneliness in this play is turned into a dream. Dream enables Violetta to live, she is dreaming of a man who will come and rescue her from her misery. “"Violetta's dream meets the reality that is, in essence, more cruel and cynical than her real life. Apparently, the world of abundance, so attractive and unattainable, has sunk into the prostitution of human relations. Her attempt to reach this world becomes a terrible, phantasmagoric nightmare", says the director. Directing setting of Yuri Alexandrov is trying to retrieve the beauty of illusion, of an imagined world. In the setting of Madlenianum all is unusual, the orchestra, magnificently conducted by Stanko Jovanovic is on the very stage, as a revue orchestra, to some part hidden by the paravane and permanent Alexandrov’s associate Vyacheslav Okunev’s set design which embodies the metropolis. The costumes are also contemporary as well as some characters not present in in the original score, such as a transvestite (in a great performance by Dusan Anastasov), who additionally contributes to the action and the milieu Violetta originates from and returns to. It was certainly a brave endeavor of our house to take Olga Malevic Djordjevic for this very demanding soprano role, who made her debut on the opera stage with this role, but it was a justified endeavor as well, because as the critic Marija Adamov wrote on the occasion of the revival: “Bringing the expected breath of new life and a lot of "fresh blood" into the performance, today the 36-year-old artist showed excellent technique and impeccable intonation, skillful breath control and the ability to create equally high-quality tones in a wide vocal range and with the idea of an optimistic ending of the opera, she sang in an extremely natural and fruitful voice, without the usual insistence on trembling, a low voice or the intermittent whisper of the dying person.” The atmosphere of contemporariness and hit was certainly contributed by other singers, primarily Sasa Stulic (alternation Dejan Maksimovic) as Alfredo, Miodrag Misa Jovanovic in alternation with Vladimir Andric as Germont, Tanja Obrenovic, Valentina Taskova, Nebojsa Babic, Goran Krneta, Nenad Nenic and others. ...

 

Triptych is even today considered by ballet lovers to be one of the best ballet performances on the Belgrade stage, which was called a "true dance endeavor" after its premiere. The guest of our House was one of the leading Spanish choreographers, the successor of Nacho Duato and he first had an art workshop with our ballet dancers and thus introduced them to his choreographic Triptych. Primarily, Ramon Oller for the first time presented one of the most influential and among ballet dancers, the most favorite techniques of modern dance - the Limón technique, originating from the famous Mexican choreographer José Limón. As one of the basic contemporary dance "teachings", Limón technique is based on researching the use of body energy in relation to gravity, persistent work with "weight", especially emphasized when falling, jumping, landing ... The movement seems to be stimulated by the breath that permeates the body, it is started or stopped by the breath, and thus it becomes unrealistically weightless, assimilated. Oller’s work with our ballet dancers, for whom it was the first, both happy and shocking encounter with Limón ballet dancing methodology, did not only provide us to get great ballet dancing piece of art, but also to get to know with their little discovered abilities up to then. We had the opportunity to see the principal Konstantin Kostjukov for the first time in a contemporary choreography and it was so soul-stirring, emotional and technically precise one!

 

Triptych is conceived as a kind of three-part altar that explores the deepest human feelings, a solo to the music of Saint-Saëns, a seductive duet to Schubert's music in which this exciting evening ends with melancholic music of Sephardic Jews and Argentine milonga, in which the most emphasized modern choreographic technique found fertile ground in the ballet dancing of young soloists of the Belgrade Ballet: Sanja Ninkovic, Olga Olcan, Ivana Glisic, Dejan Kolarov, Milan Rus, Nikica Krluc and Mihajlo Stefanovic. With a clear transition from personal, intimate to the world of the environment, pain, the ballet is inspired by the Holocaust, exile, as well as the harsh everyday life of Belgrade. "On the stage is performed a ballet dance poetry which is dramatic, technically complex, but also led with the light choreographic hand dance poetry takes place on the stage. Being himself impressed by individuality of the young ballet dancers who he was working with, Oller approached a new technical "literacy" and created a different expressiveness of their movement. That took the whole thing a step further. Coming out of their shells in an instant, investing good effort, the ballet dancers showed how even a short rehearsing time can make a strong and positive effect ", writes a critic of the magazine Vreme. According to critics and the general public, the revelation of the evening in this performance was Ana Ignjatovic as Violetta, a ballet dancer of modern orientation, who gave impetus to the whole piece with the firmness of her dance expression, as well as a very expressive Danica Arapovic who brilliantly interpreted the Woman deprived of love in a duet with Kostjukov.

 

In the year of the great jubilee of Miguel de Cervantes and his novel Don Quixote, the Opera and Theater Madlenianum joined the celebrations that celebrated the 400th anniversary of the first Spanish edition of this immortal work all over the world. Being of the opinion that the best dramatic adaptation based on this novel is that of the writer Mikhail Bulgakov, the author of the novel The Master and Margarita, we chose it truly believing that Don Quixote and his companion Sancho not only are Spanish heroes of the 17th century, but also, after four centuries of imperishable glory, did they become French, German and Russian and our Serbian heroes. To turn the Bronze Age into the golden age of chivalry, to storm heedlessly into windmills for heavenly glory, to begin a fight against evil wizards - isn't that a part of our sweet and bitter recent and older history as well?

 

This performance has showed as well that “courage accompanies the famous ones". Dragan Jovanovic had already been a popular actor, known for his humor and bravura to bring the audience to tears of laughter and that charm accompanies him even today, but he was never before entrusted with any theater directing. Nevertheless, Madeleine Zepter's refined taste and knowledge of theater were again unmistakable in choosing the play to be performed pin her endowment, as well as the collaborators to remain recorded in the history of our theater. We were lucky that the great Peter Kralj played the role of Sancho Panza in our House. He was bravura, only his modesty in life did not allow him to praise himself and that this is the reason of the short biography in the program of this play, parts of which we quote: "He would act and act wherever invited into a good company and for a role that seemed sensible to him. He has won awards and awards, but his favorite award is that the audience still has the patience to watch him and listen to him. “. In the play with the set design of Jasna Dragovic, costume design of Ljiljana Petrovic, choreography signed by Sonja Divac, the cast are Branka Pujic, Nebojsa Ljubisic, Rade Markovic junior, as well as the musicians Veljko Nikolic-Papa Nik and Vuk Bradic.

 

The plays are streamed via YouTube channel and streaming of the above mentioned performances is not of any commercial nature and its sole aim is giving support to citizens and inability of the theatre to work due to the general ban in measures against pandemic. The streamed recordings do not have the character of a public performance of the play. All information about our online performances as well as the interviews with the authors and protagonists can be found on the website www.madlenianum.rs and on social networks. For any further questions, please contact: publicrelations@madlenianum.rs Follow us!