Intervju sa Olgom Malević Đorđević

SPEKTAKULARAN DEBI NA OPERSKOJ SCENI

Sopran Olga Malević Djordjević je u našu kuću ušla stidljivo i prošla audiciju za jednu od najtežih sopranskih rola, Violetu u operi Travijata, u režiji proslavljenog ruskog reditelja Jurija Aleksandrova. Posle je igrala i u operi Pajaci istog reditelja i opereti Bečka krv. Rodjena Beograđanka, diplomirala je klavir na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu, u klasi prof. Zorice Dimitrijević-Stošić, a na istom fakultetu diplomirala je i solo pevanje u klasi prof. Irine Arsikin. Trenutno je profesor klavira u MŠ.”Kosta Manojlović” u Zemunu.

Kao pijanista ostvarila je niz javnih nastupa i koncerata, solističkih kao i u kamernim  ansamblima. Pored Madlenianuma nastupala je na Kolarcu na koncertu sopranskih arija Soprani sopra tutto i kao solista dela Pergolezija Stabat mater, sa Simfonijskim orkestrom RTS-a i Dečijim horom RTS-a, pod dirigentskom palicom maestra Stanka Jovanovića. Dobitnica je mnogobrojnih nagrada u zemlji i inostranstvu. Nastupala je sa dečijim horom RTB-a, pod vodjstvom prof. Zlatana Vaude, i kao solista ostvarila je mnoge trajne snimke za Radio Beograd.   

 

Debi na sceni i odmah jedna takva uloga – Violeta Valeri u Travijati, kako ste se Vi osećali na premijeri i sve vreme dok ste igrali ovu ulogu?

Travijata je bila moj veliki izazov i veliki debi na sceni. Madlenianum mi je ukazao veliku čast i poverenje da ja budem jedini lik Violete u ovoj predstavi. Bila sam izuzetno nadahnuta i motivisana da ovu ulogu donesem na pravi način i da uspešno odgovorim izuzetnim muzičkim zahtevima maestra Stanka Jovanovića kao i nimalo jednostavnoj rediteljskoj zamisli velikog ruskog reditelja Jurija Aleksandrova. Premijera je bila kruna našeg zajedničkog rada. Travijata je doživela veliki uspeh. Malo je reći da sam se osećala izuzetno na sceni. Ogrmona pozitivna energija me je vodila kroz celu predstavu. Scena i muzika su bili moji prijatelji. Publika je to prepoznala i svaka naredna predstava je bila izuzetno posećena.

Radili ste sa vrsnim profesionalcima, pre svega svetskim rediteljem Jurij Aleksandrovim  i sa dirigentom Stankom Jovanovićem, koliko su Vam oni pomogli da iznesete ovako tešku ulogu?

Rad sa velikim svetskim rediteljem Jurijem Aleksandrovim je bio za mene pravo otkrovenje. Uz njega sam saznala da na sceni postoji jednostavnost pokreta, prirodnost u izrazu i da ne postoje nepremostivi zahtevi. Tražio je izuzetno mnogo od nas, da bezrezervno budemo i pevači, i glumci, i igrači, 100% posvećeni, i bez mogućnosti da se kaže:”Ja to ne mogu”. Sve svoje zahteve, glumu, pokret, najmanju emociju u promeni raspoloženja, sve je prvo on verno glumio i do najsitnijih detalja pokazivao i objašnjavao kako treba.

Pored ovog velikog profesionalca za dirigentskim pultom stoji još jedan veliki profesionalac - maestro Stanko Jovanović sa svojim izuzetnim muzičkim zahtevima. Svaka fraza, koloratura, svaki ton i dah je morao biti uvežban po njegovoj zamisli. Njegove muzičke ideje su bile toliko sjajne da je bilo prirodno (a svi znamo da je uloga Violete jedna od najtežih sopranskih rola!) pevati sa izuzetnom lakoćom i muzikalnošću. Mislim da sam imala veliku sreću da kao debitantkinja dobijem šansu da radim sa ova dva velika profesionalca i da od njih mnogo toga naučim i usvojim na najbolji mogući način.

 

Da li biste istakli nekog od kolega, šta mislite zašto je ovo bila omiljena predstava kod publike?

Sa kolegama sam imala izuzetnu saradnju. Svi su bili veoma blagonakloni, trudeći se da mi pomognu oko svih mojih nedoumica i da mi svojim iskustvom olakšaju da što bolje savladam sve zahteve i izazove koji su od mene očekivani.

Predstava je radjena u modernoj režiji. Radnja je prebačena u današnje vreme sa veoma modernim kostimima. Mislim da se to generalno našoj publici veoma dopalo. Pružen je novi vidik na dobro poznatu radnju opere kroz modern scenu i tradicionalnu muziku koju publika generacijama neguje i voli da je sluša na operskoj sceni. Ovom modernom režijom dobila je osveženje. Takodje, mislim da je sloboda reditelja, da na kraju glavnu junakinju ostavi u životu i da iz njenih poslednjih reči (O radosti!) izvuče novi život. Tako je naša publika umesto tradicionalnog, tragičnog kraja glavne junakinje, iz sale izlazila ushićena, prožeta pozitivnom energijom i ponesena idejom o pobedi života.

Čime se danas bavite, zašto Vas više nema na operskoj sceni?

S obzirom da sam i diplomirani pijanista trenutno sam angažovana kao profesor klavira u muzičkoj školi “Kosta Manojlović” u Zemunu. Pored operske scene klavir je moja velika ljubav i trenutno se trudim da mladim i talentovanim umetnicima pružim mogućnost da spoznaju svu lepotu bavljenja muzikom kao i prepoznavanje smisla umetnosti, i mogućnost da kroz muziku i sami kreiraju lepše i bolje sutra.

Kao neko ko izuzetno mnogo voli opersku scenu iskreno se nadam da ću i u budućnosti biti u prilici da ponovo na svoj način donesem neku novu ulogu i pokrenem ovaj vid svog umetničkog izraza.

13. maj u 19.30

Premijerno emitovanje opere TRAVIJATA

Opera TRAVIJATA u režiji Jurija Aleksandrova, je podjednako izazvala pažnju kako na premijeri, tako i na obnovi pet godina kasnije. “Travijata našeg vremena”, “Violeta iz metroa” je savremeno viđenje čuvene priče Aleksandra Dime sina Dama sa kamelijama. U našoj priči Violeta Valeri nije raskošna kurtizana iz pariskog salona, nju je reditelj ogolio, odlučivši da je ne sakrije iza sjaja kristala i zlata. Njena jedina šansa u ovom svetu je da prodaje sebe. U ovoj predstavi, neprestano osećanje patnje i usamljenosti je pretočeno u san. San Violeti omogućava da živi, ona sanja o čoveku koji će doći i spasiti je iz njene bede. “Violetin san se sreće sa realnošću koja je, u suštini, okrutnija i ciničnija od njenog stvarnog života. Po svemu sudeći, svet izobilja, tako privlačan i nedostižan, je ogrezao u prostituciju ljudskih odnosa. Njen pokušaj da dosegne ovaj svet postaje užasna, fantazmagorična noćna mora”, reči su reditelja. Režijska postavka Jurija Aleksandrova pokušava da povrati lepotu iluzije, jednog zamišljenog sveta. U postavci Madlenianuma sve je neobično, orkestar kome je sjajno dirigovao Stanko Jovanović je na samoj sceni, kao revijalan orkestar, donekle zaklonjen iza paravana i funkcionalne scenografije koja oličava velegrad Vjačeslava Okunjeva, stalnog saradnika Jurija Aleksandrova. I kostimi su savremeni, kao i neki likovi kojih nema u originalnoj partituri, poput travestita (u sjajnoj izvedbi Dušana Anastasova), koji dodatno doprinosi radnji i miljeu iz koga Violeta potiče i kome se vraća. Svakako je bio hrabar potez naše kuće da za ovu veoma zahtevnu sopransku ulogu uzme Olgu Malević Đorđević kojoj je ovo debi na operskoj sceni, ali i opravdan potez, jer kako je to povodom obnove napisala kritičarka Marija Adamov: “Unoseći u izvođenje očekivani dah novog života i puno „sveže krvi“, danas već 36-godišnja umetnica je prikazala i odlično postavljenu tehniku i besprekornu intonaciju, spretno vladanje dahom, te umeće podjednako kvalitetnog oblikovanja tonova u širokom vokalnom rasponu, da bi u skladu s idejom o optimističkom završetku opere, pevala izuzetno prirodno i sočnim glasom, bez uobičajenog insistiranja na uzdrhtalosti, poluglasu ili isprekidanom šapatu umirućeg.“ 

Povodom emitovanja TRAVIJATE, Olga Malević Đorđević dala je intervju >>>

Đ. Verdi

TRAVIJATA

Libreto: Frančesko Marija Pjave
Premijera: 8. maj 2006.

Dirigent: Stanko Jovanović
Reditelj: Jurij Aleksandrov
Scenograf i kostimograf: Vjačeslav Okunjev
Scenski pokret: Violeta Dubak
Dizajn svetla: Srđan Jovanović
Asistent reditelja: Tatjana Karpačeva
Pomoćnik reditelja: Vesna Ćurčić Petrović

Lica:

Violeta Valeri: Olga Malević Đorđević
Alfred Žermon: Saša Štulić                                                      
Žorž Žermon, njegov otac: Vladimir Andrić
Flora Bervoa: Tanja Obrenović
Markiz d’Obinji: Nenad Nenić
Gaston, vikont Letorijera: Darko Đorđević
Doktor Grenvil: Goran Krneta
Anina, drugarica Violetina: Valentina Taškova
Baron Dufol: Nebojša Babić
Transvestit: Dušan Anastasov
Ćerka Žorža Žermona: Vesna Novaković
Sluge: Velibor Pantić, Đorđe Trajković

Manekeni i maske: Ana Nikolić, Dragana Žarković Kostić, Jelena Nikolić, Katarina Voštić, Boris Postovnik, Nikola Piperski, Aleksandar Paunović, Vuk Radonjić

Orkestar Madlenianuma
Koncert majstori: Balint Varga i Vesna Jovanović
Inspicijent: Vesna Ćurčić Petrović
Asistent dirigenta: Biserka Vasić
Muzička priprema: Dragana Anđelić Bunjac
Realizator kostima: Ružica Ristić

Trajanje: 2 sata sa pauzom

Reprizna emitovanja: četvrtak, 14. maj i subota, 16. maj od 18 časova

Predstave se emituju preko YouTube kanala i prikazivanje navedenih predstava nije komercijalnog karaktera i jedini cilj je pružanje podrške građanima i nemogućnosti rada pozorišta kao opšte mere zabrane zbog pandemije. Prikazani snimci nemaju karakter javnog izvođenja predstave. Za sva pitanja možete se obratiti na: publicrelations@madlenianum.rs

Pratite nas!

Emitovanje predstava od 13. do 20. maja

Sreda, 13. maj u 19.30 časova

Opera

Đ. Verdi

TRAVIJATA

Libreto: Frančesko Marija Pjave
Premijera: 8. maj 2006.

Dirigent: Stanko Jovanović
Reditelj: Jurij Aleksandrov
Scenograf i kostimograf: Vjačeslav Okunjev
Scenski pokret: Violeta Dubak
Dizajn svetla: Srđan Jovanović
Asistent reditelja: Tatjana Karpačeva
Pomoćnik reditelja: Vesna Ćurčić Petrović

Lica:

Violeta Valeri: Olga Malević Đorđević
Alfred Žermon: Saša Štulić                                                      
Žorž Žermon, njegov otac: Vladimir Andrić
Flora Bervoa: Tanja Obrenović
Markiz d’Obinji: Nenad Nenić
Gaston, vikont Letorijera: Darko Đorđević
Doktor Grenvil: Goran Krneta
Anina, drugarica Violetina: Valentina Taškova
Baron Dufol: Nebojša Babić
Transvestit: Dušan Anastasov
Ćerka Žorža Žermona: Vesna Novaković
Sluge: Velibor Pantić, Đorđe Trajković

Manekeni i maske: Ana Nikolić, Dragana Žarković Kostić, Jelena Nikolić, Katarina Voštić, Boris Postovnik, Nikola Piperski, Aleksandar Paunović, Vuk Radonjić

Orkestar Madlenianuma
Koncert majstori: Balint Varga i Vesna Jovanović
Inspicijent: Vesna Ćurčić Petrović
Asistent dirigenta: Biserka Vasić
Muzička priprema: Dragana Anđelić Bunjac
Realizator kostima: Ružica Ristić

Trajanje: 2 sata sa pauzom

Reprizna emitovanja: četvrtak, 14. maj i subota, 16. maj od 18 časova

 

.

Petak, 15. maj u 19.30 časova

Balet

Ramon Ulje

TRIPTIH

Premijera: 27. mart 2004.


Inscenacija i koreografija: Ramon Oller (Španija)
Scenografija i kostim: Jelena Anđelković
Dizajn svetla: Gloria Montesinos (Španija)
Asistenti koreografa: Theresa Lorenzo (Španija), Ion Garnica (Španija), Keith Morino (Španija)
Repetitor: Marija Janković
Inspicijent: Vesna Ćurčić Petrović

I Čovek – muzika Tango
Konstantin Kostjukov

II Violeta – muzika iberijskih Sefarda
Ana Ignjatović, Milan Rus, Ivana Glišić, Dejan Kolarov, Sanja Ninković, Nikica Krluč, Olga Olćan, Mihajlo Stefanović

III Greh – muzika Milonga
Konstantin Kostjukov, Danica Arapović

Trajanje: 1sat i 10 minuta u tri dela
Reprizna emitovanja: nedelja, 17. maj i ponedeljak, 18. maj u 18 časova

 

.

 

Nedelja, 17. maj u 19.30 časova

Drama

Migel Servantes

DON KIHOT

Po drami Mihaila Bulgakova
Premijera 28. decembra 2005.

Režija: Dragan Jovanović
Scenografija: Jasna Dragović
Kostimografija: Ljiljana Petrović
Koreografija: Sonja Divac 

Lica:

Alonso Kihano, Don Kihot od Manče: Dragan Jovanović

Sančo Pansa, kopljonoša Don Kihota: Petar Kralj

Ključarica Don Kihota, Aldonsa Lorenso,
seljanka, i Maritornes, služavka u svratištu: Branka Pujić  

Pero Peres, seoski sveštenik, licenciat, Gonič Mazgi, Vojvoda: Nebojša Ljubišić

Nikolas, seoski berberin, Palomek Levša,
vlasnik svratišta, Upravitelj Vojvodin, Duenja Rodriges: Rade Marković, ml.

Antonija, Don Kihotova rođaka, Vojvotkinja: Nada Macanković

Sanson Karasko, bakalavar, sluga Martinesov,
stanar Palomekov, i starac, i sluga: Petar Benčina

Duhovnik Vojvodin, radnik u svratištu, paž, II starac, II sluga: Igor Benčina

I monah, Tenorio Ernandes, stanar Palomekov, svita: Veljko Nikolić - Papa Nik

II monah, Pedro Martines, stanar Palomekov, svita: Vuk Bradić

Goniči konja: Svi

 

Trajanje: 1 sat i 50 minuta
Reprizna emitovanja: utorak, 19. maj i sreda, 20. maj od 18 časova

 

Predstave se emituju preko YouTube kanala i prikazivanje navedenih predstava nije komercijalnog karaktera i jedini cilj je pružanje podrške građanima i nemogućnosti rada pozorišta kao opšte mere zabrane zbog pandemije. Prikazani snimci nemaju karakter javnog izvođenja predstave. Za sva pitanja možete se obratiti na: publicrelations@madlenianum.rs

Pratite nas!

Premijerno emitovanje drame PRISUTNOST

Predstava koja je nastala kroz kreativni proces u koji su bili uključeni mladi glumci i pevači, koji su sami izabrali uloge, pisali tekstove, komentarisali sa kolegama svoje izbore, stvarili su jedinstvenu predstavu-radionicu-laboratoriju, zajedničko scensko delo koje je odraz njihovih ideja i njihovih talenata. Uz pomoć Ane Radivojević Zdravković, direktorke Drame Madlenianuma i dramaturškinje Marijane Aracki, u kostimu po izboru: Jasmine Petrović, Vide Radovanov, Anje Aleksić i Pandore Andrejević, uz saradnika za muziku Dragane Anđelić Bunjac, mladi umetnici stvorili su predstavu koja je iskrena, ispovedna i zabavna, jer priča o temama koje interesuju mladu generaciju. 

Tokom četiri meseca rada, kroz dramski studio iskristalizovao se libreto, zanimljiva sudbinska priča o mladiću iz malog grada u Srbiji, koji kao uspešan košarkaš dobija stipendiju univerziteta u San Dijegu, u Kaliforniji, gde se zaljubljuje u devojku iz imućne porodice, studentkinju operske režije. Ljubav je inspirativna i on se hrabro upušta u pisanje libreta za operski projekat. To nam omogućuje da pratimo oživljavanje zamišljenih likova, uz komponovanu muziku. Susrećemo i dramske likove koji simbolišu holivudski glamur. U fragmentima i uz songove smenjuju se njihove ispovesti, snovi, događaji i prepliću se njihove sudbine, u kojima je jedno zajedničko - žeđ za ljubavlju i slobodom. Delo obiluje grupnim scenama, zahtevnim scenskim pokretom i koreografijama koje su takođe kreacija samih učesnika. Mladi umetnici su dokazali da je potencijal njihovog stvaralaštva ogroman, da su svestrani i da na najbolji i najprofesionalniji način koriste veštine i znanje koje su stekli svojim obrazovanjem. Prošavši kroz praktično sve faze nastajanja teatarskog čina, mladi umetnici su poput tinejdžera koji prolaze kroz dramatične faze odrastanja, doživeli porođajne grčeve stvaralačke energije u traganju za adekvatnim rešenjima, za snažnom i uverljivom ekspresijom, lišenom kiča, patetike, laži, formalizma. Ono što je na premijeri zadivilo gledaoce bila je iskrena doživljenost protumačenog teksta, emotivna identifikacija, uverljivost i nadasve – demonstracija novih talenata umetnika koje ćemo nesumnjivo gledati u nekim drugim ulogama na srpskim scenama.

Povodom emitovanja ove drame, Marijana Aracki je dala intervju >>>

PRISUTNOST

Premijera 30. jun 2018.

Stvaraoci i učesnici predstave:

Bogdan Bogdanović, Ana Stević, Ena Kristina Matošević, Ammar Mešić, Lidija Cvetić, Vladimir Tešović, Tanja Živković, Milan Pajić, Tamara Radovanović, Maja Stojanović, Milica Živković, Jelena Velkovski, Zorana Iđuški, Marta Milosavljević, Ivona Momirović, Jovana Golubović, Mina Pavlica, Davor Perunović

Stručni saradnik za dramaturgiju: Marijana Aracki
Stručni saradnik za režiju: Ana Radivojević Zdravković
Stručni saradnici za kostim: Jasmina Petrović, Vida Radovanov, Anja Aleksić, Pandora Andrejević
Stručni saradnik za muziku, korepetitor: Dragana Anđelić Bunjac
Dizajner svetla: Srđan Jovanović
Inspicijent: Vesna Petrović Ćurčić

Trajanje: 1 sat, 50 minuta

Reprizna emitovanja: utorak, 12. maj i sreda, 13. maj od 18 časova

 

Prikazivanje napred navedenih predstava nije komercijalnog karaktera i jedini cilj je pružanje podrške građanima u uslovima vanredne situacije i mera koje se preduzimaju pod sloganom “Ostani kod kuće”. Prikazani snimci nemaju karakter javnog izvođenja predstave. Za sva pitanja možete se obratiti na: publicrelations@madlenianum.rs 

Pratite nas!

Intervju sa Marijanom Aracki

MUZIČKO POZORIŠTE UZ MLADE SNAGE IMA BUDUĆNOST

Marijana Aracki, dramski pisac je bila dramaturg predstave za mlade Prisutnost. Rođena je 22. jula 1982. u Beogradu. Kao apsolvent Filološkog fakulteta upisuje Fakultet dramskih umetnosti, gde je diplomirala na katedri za dramaturgiju. U oblasti esejistike nosilac je nagrade „Borislav Pekić“, kao i specijalnog priznanja od strane OEBS-a za esej o demokratiji objavljen u knjizi Licem ka budućnosti. Autor je radio-drame Nemirna godina nastale po motivima istoimene pripovetke Iva Andrića, u režiji Meline Pote Koljević (Radio Beograd), dok za radio-dramu Srpski rulet potpisuje i scenario i režiju. Za svoj diplomski komad u stihu Zvezdarski vitez (Pozorište „Boško Buha“, Beograd, u režiji Đurđe Tešić, 2016) dobija specijalnu preporuku za izvođenje od strane međunarodne organizacije ASSITEJ, koja ga proglašava za jedan od najboljih pozorišnih komada za decu. Potom slede Vitez iz Vilsonove (Gradsko pozorište „Jazavac“, Banja Luka, u režiji Slobodana Perišića, 2018) i sevdah drama Što te nema pod rediteljskom palicom Erola Kadića – prvi zajednički projekat Narodnog pozorišta Mostar, Hrvatskog narodnog kazališta iz Mostara i Narodnog pozorišta Republike Srpske koji je ujedinio umetnike sa prostora bivše Jugoslavije (premijerno izveden u sklopu 100. manifestacije Šantićevih večeri poezije, oktobra 2019. godine). Koscenarista je treće sezone serije Komšije (režija: Milan Karadžić), a knjiga Studiranje Šabrola, čiji je koautor, posvećena je bogatom stvaralaštvu čuvenog francuskog reditelja Kloda Šabrola, predvodnika francuskog Novog talasa i već je uvrštena u literaturu namenjenu studentima filmske režije i dramaturgije.


Predstava Prisutnost je nastala kao kolektivno delo mladih umetnika, oni su birali likove koje će igrati, osmišljavali dijaloge i radili mizanscen, kako ste im Vi pomogli u ovom eksperimentu?

Lepota rada na predstavi Prisutnost ogleda se upravo u tome što su glumci sami birali likove prema svom umetničkom senzibilitetu ili kako mi to volimo da kažemo „18 lica traži pisca“. Budući da su svi ponaosob unikatni i svako je uneo deo svog šarma, energije i harizme, trebalo ih je sve ukomponovati u jednu zaokruženu celinu, da svi zajedno ispričamo jednu priču koja je bliska svima nama i koja se tiče svih nas, a to je borba mladog čoveka za svoje mesto pod suncem… priču protkanu snovima, nadanjima, strahovima i čežnjom za ljubavlju i slobodom. Iako obiman i zahtevan, sam proces rada bio je istinsko uživanje budući da se na jednom mestu, zahvaljujući rediteljki Ani Radivojević Zdravković, okupilo 18 vrhunskih mladih glumaca koji su zablistali na Velikoj sceni Madlenianuma.

 

Koliko je u Srbiji prisutno pozorište za mlade? Da li postoji neka posebna scena koja se bavi temama koje baš njih interesuju?

Pozorište za mlade u Srbiji zauzima tek jedan majušni delić sveukupnog pozorišnog života kod nas i to uglavnom zahvaljujući inicijativi mladih glumaca koji traže svoj prostor ne samo za iskazivanje svojih talenata, već i za preispitivanje tema koje ih se duboko tiču. Jako je teško i velika je borba mladih umetnika da sami pokrenu projekat tog tipa, što uglavnom uspevaju na nekim alternativnim scenama, pa je stoga ogroman značaj za sve nas što je Madlenianum prepoznao potencijal mladih umetnika i otvorio im svoja vrata, a interesovanje publike koje ne jenjava dokaz je da smo napravili nešto dobro, kvalitetno i prepoznatljivo ne samo za mlade, već i za sve generacije.

 

Iz vašeg iskustva da li muzičko pozorište, pre svega opera, ima budućnost, kako privući širu publiku?

Muzičko pozorište apsolutno ima budućnost. Kao dramski pisac u svakom svom komadu ustupila sam značajno mesto muzici i to je došlo potpuno spontano, neplanski. Muzika se sama uvukla u priču, jer je prijemčiva gotovo svakom žanru i daje jednu uzvišenu notu komadu, a kada vidite da cela sala zapeva uz prepoznatljive tonove shvatite koliko je publika gladna takvih sadržaja kojih je sve manje. Živimo u digitalnoj eri koja nudi obilje mogućnosti. To treba iskoristiti.

 

Prošlo je vanredno stanje, kako ste ga Vi iskoristili? Šta Vam sad predstoji?

Karantin sam provela radno – u čemu beskrajno uživam, dovršavajući filmski scenario na kome radim već duže vreme. Sada pripremam jedan istorijski roman i novi pozorišni komad (i ovoga puta sa neizostavnom muzikom!) i živim za dan kada će se publika vratiti pozorištu i mi zajedno sa njom.

 

8. maj u 18 časova

Premijerno emitovanje opere MUDRICA

Izborom opere Mudrica, u okviru koje je inkorporirana i opera Mesec, prva opera Karla Orfa, velikog nemačkog kompozitora, dirigenta, teatrologa, ali iznad svega pedagoga, koji se u okviru svoje Schulwerk – Osnovnog obrazovanja u muzici i plesu, koji je razvijao godinama i čiji su metod razvijanja senzibiliteta dece za klasičnu muziku i muzičko pozorište prihvatile mnoge škole, nije slučajna. Vodeći se modelom bajki kroz koju deca najlakše uče Orf je izabrao poznate bajke iz bavarskog folklora i sa ritmički prijemčljivom muzikom napravio spoj jezika, muzike i plesa, što je osnovni koncept njegovog učenja.

“Elementarna muzika nikada nije muzika, već formira jedinstvo sa pokretom, plesom i govorom. To je muzika koja stvara sebe, u kojoj učestvujemo ne samo kao slušatelji, već i kao učesnici.” Karl Orf

Kombinujući igru i improvizaciju u procesu nastanka predstave, reditelj Nono Dragović i koreograf Vojćeh Misiuro su učesnicima pružili visok stepen kreativne slobode, gde su oni mogli da se iskažu u svojoj integrisanoj umetničkoj aktivnosti. Tako smo zaista na jednoj probi prisustvovali “rađanju” Mudrice u tumačenju Anete Ilić, koja je prvi put zaigrala u jednoj operskoj predstavi, a autori su uz sugestivnu Orfovu muziku uspeli da probiju četvrti zid pozorišne scene i uvuku publiku u radnju o pobedi dobra nad zlom. U ovoj svojevrsnoj transformaciji u istinski lik umetnicima su svakako pomogli i likovni elementi predstave, poput monumentalne scenografije Miodraga Tabačkog i živopisnih kostima, nekih vešto izvedeni od slame, Angeline Atlagić. Naša bajka o kralju (moć i sila) – Miodrag Miša Jovanović i mudroj devojci – Tanja Obrenović (mudrost i domišljatost) sa druge strane, sa lajtmotivskim isticanjem ansambla "tri skitnice" (Igor Matvejev, Branislav Kosanić, Nenad Jakovljević) u prvi plan, približava se antičkim rešenjima "kolektivnog komentatora", kao i teatarskoj simbiozi i sintezi i neverovatno korespondira sa vremenom u kome je odigrana premijera ove predstave - 13. oktobra 2000, što ćemo videti i u dokumentarnom filmu Marka Popovića koji emitujemo isto veče posle predstave. Predstava je izvedena na BEMUS-u (2000) i na scenama Narodnog pozorišta u Beogradu (2001) i JDP-a (2004), a kao verzija sa dva klavira gostovala je u Negotinu na Mokranjčevim danima (2004), u Pozorištu mladih u Novom Sadu (2004) i na NIMUS-u u Nišu (2004).

Povodom emitovanja ove opere, intervju je dao Miodrag D. Jovanović >>>

Opera
Karl Orf

MUDRICA 

(Die Kluge)

Premijera: 13. oktobar 2000.

Libreto: Karl Orf prema bajci braće Grim
Prevod i prepevi: Husnija Kurtović

Dirigent: Gorjan Korunoski
Reditelj: Nono Dragović (Poljska)
Scenograf: Miodrag Tabački
Kostimograf: Angelina Atlagić
Koreograf: Vojćeh Misiuro (Poljska)

Lica:

Kralj: Miodrag D. Jovanović
Seljak: Nikola Mitić
Mudrica: Tanja Obrenović
Tamničar: Velizar Maksimović
Čovek sa magarcem: Janko Sinadinović
Čovek sa mazgom: Saša Kovačić
I skitnica: Igor Matvejev
II skitnica: Brana Kosanić
III skitnica: Nenad Jakovljević
Igrači: Ivan Banfić, Ljubo Jaćimović, Dušan Anastasov, Jelena Ćosić

Orkestar Kamerne opere Madlenianum
Koncert majstor: Balint Varga

Dirigent saradnik: Aleksandar Spasić
Muzički saradnik: Dragana Anđelić Bunjac
Pomoćnik reditelja i inspicijent: Vesna Ćurčić Petrović

Trajanje: 1 sat i 28 minuta sa pauzom
Reprizna emitovanja: nedelja, 10. maj u 12 časova i ponedeljak, 11. maj u 16 časova.

Petak, 8. maj u 19.30

Dokumentrani film
MUDRICA IZA SCENE

Produkcija: Kamerna opera Madlenianum i Kreativni studio Zepter
Producent: Tatijana Rapp
Reditelj: Marko Popović
Proizvodnja 2000/2001.

Trajanje: 30 minuta

Prikazivanje napred navedenih predstava nije komercijalnog karaktera i jedini cilj je pružanje podrške građanima u uslovima vanredne situacije i mera koje se preduzimaju pod sloganom “Ostani kod kuće”. Prikazani snimci nemaju karakter javnog izvođenja predstave. Za sva pitanja možete se obratiti na: publicrelations@madlenianum.rs Pratite nas!

Intervju sa Tadijom Miletićem

MOJ ŽIVOT JE POZORNICA

Tadija Miletić je od onih pozorišnih ljudi na koje možete da se oslonite u svakom trenutku. Veliki poznavalac teorije, prisutan na mnogim projektima na različitim pozicijama, pozorište je upoznao iznutra, još od najmlađih dana, s obzirom da potiče iz glumačke porodice. Ipak, nije se odlučio za glumu, već za najsavršeniji scenski žanr - operu, a kao svoju misiju je izabrao da operu približi širim krugovima, pogotovo mladima. Nakon završenih odseka za klavir, solo pevanje i muzičku teoriju u Muzičkoj školi "Stanković", diplomirao je dramaturgiju u klasi Siniše Kovačevića na Akademiji umetnosti u Beogradu, a nakon toga i master studije režije u klasi Nikite Milivojevića na Akademiji umetnosti u Novom Sadu. Trenutno na doktorskim studijama pri Univerzitetu umetnosti u Beogradu. Radi u Operi i teatru Madlenianum od 2007. godine, a od 2019. godine i kao docent na Fakultetu savremenih umetnosti u Beogradu. U decembru 2011. godine, zajedno sa dvadesetak uspešnih mladih umetnika osniva organizaciju "Kulturni element", sa kojom je do sada imao skoro stotinu kulturnih i humanitarnih aktivnosti. Do sada, imao četrnaest samostalnih režija i trinaest asistencija režije, a radio je u brojnim projektima kao dramaturg. U Madlenianumu je tokom prvih godina imao niz solističkih i horskih uloga u operama i mjuziklima. Profesionalno se bavio brojnim vidovima umetničkog stvaralaštva. Bio je predsednik žirija pri nekoliko književnih manifestacija i pozorišnih festivala. Bio je član predsedništva Mense Srbije, gde je od 2014. godine glavni i odgovorni urednik časopisa „MozaIQ“. Od 2015. godine radi kao urednik za Festival monodrame i pantomime kao i za Novi Tvrđava teatar, gde 2017. godine postaje glavni i odgovorni urednik. Autor je televizijske serije "Prva tarifa" koja je premijerno prikazana na Prvoj televiziji. Aktivno drži operska i literarna predavanja i seminare širom zemlje. Stručno se usavršavao u Monaku u Operi Monte Karlo i u Nagoji u Japanu. Ovog puta ga upoznajemo kao dramaturga I reditelja opera za mlade Ljubavni napitak.

 

Od samog početka svog angažovanja u Madlenianumu 2007. godine na proslavi 400 godina opera (bili ste uključeni u muzičku radionicu sa Papa Nikom) bavili ste se animiranjem publike i približavanje opere najmlađima, koja je najbolja metoda za privlačenje publike muzičkom teatru?

Metoda i načina je mnogo, ali je pre svega važno približiti ideju dela publici. U ovo vreme koje nema mnogo strpljenja, smatrao sam primarnim cilj da putem namenskih projekata formiramo novu opersku publiku i naučimo mlade ljude i decu koliko toga lepog i zanimljivog mogu videti u muzičkim predstavama, a pored toga, interaktivnost, diverzitet i gradacija su se uvek pokazali kao jednostavan recept za uspešnu predstavu. 

 

Vaš prvi samostalni projekat u Madlenianumu je opera za mlade Ljubavni napitak, koja je formula za držanje pažnje tinejdžerima, spoj čega?

Kada sam osmislio koncept Ljubavnog napitka, ideja je bila da se predstava dešava svuda oko publike. Od samog trenutka ulaska u foaje, mladi ljudi bivaju uvučeni u veliku pijacu koja se odigrava svuda oko njih i u kojoj učestvuje ansambl predstave, a zatim i publika i ansambl zajedno ulaze u salu. Ukidanjem tzv. trećeg zida publilka je učesnik u predstavi, uz poseban tretman opere, prevod i adaptaciju kako bi sve to postalo dostupnije tinejdžeru koji je prvi put na operskoj predstavi. Ima tu mnogo toga što je važno uraditi i pripremiti kako bi to sve bilo odgovarajuće.

 

Bavite se dramaturgijom, režijom, edukacijom i pevanjem, poznati ste po tome da lako uskačete u uloge u mjuziklu Jadnici, da li sve uloge znate napamet, koji Vam je bio najveći izazov do sada u Madlenianumu?

Radujem se što mi je Madlenianum, kao moja matična kuća, za ovih trinaest godina pružio mnogo izazova i još više projekata. Kao što sam već ranije spominjao u medijima bilo je tu mnogo različitih pozorišnih profesija kroz koje sam ovde prošao tokom ovih godina, a najveći izazov je svakako bio trenutak kada sam prvi put kao asistent režije stao pred ansambl kojem sam počeo da dajem savete. Važno je samo jasno znati šta želimo da postignemo i onda sve ide mnogo lakše

 

Kako provodite vreme u izolaciji, šta Vas inspiriše ovih dana? Da li imate neki savet za mlađe kolege?

Kako stvari stoje, dolazimo do kraja izolacije. Sa ukidanjem vanrednog stanja sve će se uskoro uspostaviti kao i ranije, a ovo vreme sam iskoristio da završim niz stvari koje sam dugo želeo. Savet za kolege je uvek isti, dajte više od onoga što ste planirali, potrudite se da bude najbolja verzija sebe, napravite plan, budite produktivni i borite se za ono što želite da dobijete. Kako u životu, tako i u pozorištu.

7. maj u 18:00

Premijerno emitovanje opere za mlade LJUBAVNI NAPITAK

Operom LJUBAVNI NAPITAK Gaetana Donicetija proširujemo naš program za mlade i za decu, u želji da stvaramo operski podmladak, buduće ljubitelje operske umetnosti. Opera se izvodi na srpskom jeziku, u skraćenoj verziji i uz klavirsku pratnju, kako bi bila dostupna i publici u unutrašnjosti naše zemlje koja nema scenske kapacitete za izvođenje kompletnih opera. Ljubavni napitak je komična opera satkana od priče o radosti, ljubomori, zaljubljenosti, igri, pre svega ljubavi. Prelepa Adina čita priču o čudesnom napitku koji rešava sve ljubavne probleme i mladi Nemorino u tome vidi način da se Adina napokon zaljubi u njega. Dolazak doktora Duklamare u selo događa se u pravom trenutku. Nemorino od njega otkupljuje ljubavni napitak i time započinje niz smešnih i interesantnih dešavanja koja pokazuju šta je sve zaljubljena osoba spremna da učini. Na kraju, najvažnije je upoznati pravu ljubav, pronaći prave vrednosti u životu i potvrditi da život ima smisla jedino ako ga delimo sa osobom koju volimo.

U režiji i dramatizaciji Tadije Miletića, opera počinje velikom pijacom, gde se u žamoru i gužvi između ostalih stvari prodaje i sam ljubavni napitak. Režijskom koncepcijom se ukida tzv. „četvrti zid“, i dramska radnja se odvija svuda, a počinje već u foajeu gde pevači dočekuju posetioce. Umetnički rukovodilac projekta je dirigent Stanko Jovanović, uz klavirsku saradnju pijaniste Vladimira Gligorića. Legendarna arija Una furtiva lagrima predstavlja jednu od najpoznatijih i najveličanstvenijih dela operskog stvaralaštva, a u izvođenju solista Vladimira Lalića i Tibora Hevešija dobija nov i mladalački polet.

Povodom emitovanja ove opere reditelj, Tadija Miletić dao je intervju >>>

Gaetano Doniceti

LJUBAVNI NAPITAK

Opera za mlade (skraćena verzija)

Premijera 15. februar 2014.
Libreto: Feliče Romani
Prevod: Tadija Miletić

Režija i dramatizacija: Tadija Miletić
Klavirska saradnja: Dragana Anđelić Bunjac
Scenograf: Miraš Vuksanović
Kostimograf: Snežana Pešić Rajić
Izvršni producent: Andreja Rackov

Asistent scenografa: Jasna Saramandić
Asistent kostimografa: Branka Jelikić

Lica:

Nemorino: Vladimir Lalić
Adina: Jovana Čurović
Belkore: Ivan Plazačić
Dulkamara: Mihailo Šljivić
Đaneta: Ana Petrović

Horski ansambl:
Dragana Radovanović (Seljanka)
Nevena Đorđević (Konobarica)
Zorana Stanišić (Gospođa)
Jovana Jovićević (Piljarica)
Marko Živković (Piljar)
Stevan Karanac (Seljak)
Vladimir Bulatović (Starac)
Aleksandar Novaković (Krčmar)

Inspicijent: Vesna Ćurčić Petrović
Vokalni pedagozi: Tanja Obrenović, Nenad Nenić
Muzička priprema: Vladimir Gligorić, Dejan Subotić, Dušan Toroman 
Dizajn svetla: Srđan Jovanović

Realizacija zvuka: Dušan Arsikin
Realizacija videa: Zvonko Jelušić
Majstor regulacije: Vladimir Krunić
Organizator na praksi: Verica Đukić
Sufleri: Zorica Popović, Silvija Pec, Kristina Jocić
Majstor pozornice: Milan Ćirić
Šminka i frizure: Mirjana Rakić
Garderoba: Tanja Vuksanović, Miladin Pavićević

Trajanje: 1 sat
Reprizna emitovanja: petak, 8. maj od 16 časova i subota, 9. maj od 12 časova.

Četvrtak, 7. maj u 19 časova

Evropski operski dani – proslava 400 godina opere u Madlenianumu

Trajanje: 10 minuta

Povraćaj novca za karte do 31. maja!

Posetioci Madlenianuma koji nisu do sada uspeli da vrate kupljene karte, mogu to da učine na našoj blagajni u Muzeju Zepter, Knez Mihailova br. 42, od utorka do petka u vremenu od 10 do 15 časova, a vikendom od 10 do 17 časova. Povraćaj novca će se vršiti do 31. maja.

 

Intervju sa Branislavom Podrumac

PESMOM PROTIV VIRUSA

Za one koji još nisu upoznali Branislavu Podrumac, a verujem da je takvih malo, ova multitalentovana umetnica, velike moći transformacije, koja podjednako vlada scenom u operi, opereti, mjuziklu i drami ovih dana je došla u žižu javnosti jer se već skoro 50 dana bori protiv korone pevanjem na svom FB profilu. Svako veče u isto vreme Brana pruža podršku svojim fantastičnim glasom. Naime, kako to ona kaže, krenulo je slučajno, kao podrška prijateljima i njihovoj deci, a onda joj je tolika pažnja i podrška dala volju da nastavi. Iako ima veliki repertoar i znatno pozorišno i koncertno iskustvo, ponestaje joj numera i raduje se što se ova izolacija uskoro završava. Mi navijamo da nešto od repertoara koji je pevala sama i sa kolegama i iz regiona predstavi na sledećem solističkom koncertu.

Diplomirala je solo pevanje na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu, u klasi profesorke Radmile Smilјanić. Usavršavala se na majstorskim kursevima u Beogradu, Beču i Hagu, kod Olivere Milјaković, Katarine Jovanović, Zone Gazarijan, Džejmsa Mekreja i Rite Susovski. Na operskoj sceni je debitovala 2003. godine kao član Operskog studija Narodnog pozorišta u Beogradu naslovnom ulogom u Pučinijevoj Sestri Anđeliki. Održala veliki broj koncerata, resitala, javnih i televizijskih nastupa. Od koncertnih nastupa izdvajaju se izvođenje Bernštajnovog adiša sa Horom i Simfonijskim orkestrom RTS-a (2003) i nastup na Novogodišnjem koncertu Beogradske filharmonije (2011).
Posebno mesto u njenoj karijeri predstavlјaju negovanje tradicionalne i duhovne muzike, ali i izvođenje savremenih dela klasične muzike. Zapažena su njena tumačenja uloga Elizabete u plesnoj operi Derišta Filipa Glasa (2009) i Nimfe u kamernoj operi Narcis i Eho (2003) Anje Đorđević. Pored pevanja, bavi se i pedagoškim radom. Takođe je bila glavni protagonista dokumentarno – igranog filma Gorana Paskalјevića Beograd: otići ili ostati (2002) u produkciji nemačko – francuske televizije Arte.

"Od strane stručne kritike upravo su njene kreacije, i vokalne i dramske, ocenjene najvišim ocenama, a od strane publike na svakoj predstavi doživljava ovacije. Nazvali su njenu pojavu otkrovenjem, a nju novom zvezdom beogradskih scena. " (dr Branka Radović, muzikolog - iz obrazloženja nagrade UMUS-a za najboljeg mladog umetnika u 2012. godini za tumačenje glavne ženske uloge (Ja) u hit mjuziklu Rebeka Silvestera Levaja). Ovom ulogom započela je uspešnu saradnju sa operom i teatrom Madlenianum, gde trenutno tumači uloge: Nede u operi Pajaci, Eponine u mjuziklu Jadnici i Hane Glavari u opereti Vesela udovica, a igrala je još u opereti Bečka krv i muzičkoj drami Male tajne. Večeras je gledamo kao Papagenu u verziji Mocartove Čarobne frule za decu .

 

Tvoja prva operska uloga u Madlenianumu bila je Papagena, ipak publika te bolje poznaje u mjuziklu, pre svega Jadnicima, nedavno si imala premijeru operete Vesela udovica, a na našoj sceni zapevala si i šlager, u svakom žanru se dobro snalaziš, ipak koji je tvoj omiljeni žanr? 

Istina je da sam na scenu Madlenianuma prvi put kročila kao Papagena, to je bio projekat kluba mladih i znatno se produkcijski razlikovao od ove druge postavke koja je dugo opstala na repertoara i koja će biti će biti prikazana i onlajn. Posle su sledili Rebeka, Jadnici, Bečka krv, Male tajne... nakon tolikih predstava Madlenianum zaista doživljavam kao svoju matičnu kući, iako ova kuća ne poseduje stalni ansambl, i uloge se dobijaju  putem audicija. što izuzetno poštujem. Sa druge strane, kao slobodni umetnik, u ovom trenutku osećam da mi je omiljeni žanr i uloga, ona prva sledeća koja će mi biti ponuđena. 


Poznata si kao sjajan kolega, koji rado daje savete mlađim pevačima, a u nekoliko projekata si bila i voice couch, da li sebe vidiš u pedagoškim vodama?

Mislim da je za dobrog pedagoga podjednako važno i teorijsko znanje ali i velika praksa na sceni. Ne mislim da sam još i sama savladala sve "trikove zanata" i da bih bila spospobna da ih adekvatno prenesem drugima.     

Od početka pandemije si došla u žižu javnosti svojim svakodnevnim nastupima na FB, prvo sa Diznijevim repertoarom, potom sa filmskom muzikom, ruskom...koji nam ciklus sledeći pripremaš, da li je teško držati pažnju publike, pogotovo onih najmlađih?

Drago mi je da se sve ovo polako završava, i ukidanjem vanrednog stanja i ja završavam sa svojim dnevnim objavama. Ostalo je još par numera koje želim da snimim i objavim kasnije, ali za sada drago mi je da je ovome kraj!

 

Šta tebi najviše nedostaje u ovo doba izolacije, kako ubijaš vreme, sem što pevaš?

Najviše mi nedostaje scena naravno, ali i mogućnost da kada ne radim barem mogu da otputujem i obiđem majku u rodnoj Baranji. Ona radi u jednom staračkom domu i volela bih da mogu da joj bar malo budem od koristi i pomoći. Ovako, poštujem preporuke i propisane mere, sedim kod kuće i gledam neke serije koje sam propustila.