Emitovanje predstava od 29. aprila do 6. maja

Sreda, 29. april u 19.30 časova

Opere:

Gaetano Doniceti

RITA

Komična opera u jednom činu
Libreto: Gustavo Vaez

Premijera: 1. oktobar 2010.

Dirigent: Vladimir Kranjčević (Hrvatska)
Reditelj: Stefan Sablić
Scenograf: Aleksandar Denić
Kostimograf: Zora Mojsilović Popović
Dizajner svetla: Srđan Jovanović

Lica:

Rita: Sanja Kerkez
Bepe: Goran Strgar
Gasparo: Vladimir Andrić
Sobarice: Jelena Nikolić i Nataša Aleksić
Turista: Tadija Miletić


Žak Iber

ANŽELIKA

Komična opera u jednom činu
Libreto: Mišel Veber
Prevod: Flora Dosen

Premijera 1. oktobar 2010.

Dirigent: Vladimir Kranjčević (Hrvatska)
Reditelj: Stefan Sablić
Scenograf: Aleksandar Denić
Kostimograf: Zora Mojsilović Popović
Dizajner svetla: Srđan Jovanović

Lica:

Anželika: Snežana Savičić-Sekulić
Šarlo: Nenad Nenić
Bonifas: Vladimir Andrić
Italijan: Darko Đorđević
Englez: Goran Strgar                           
Crnac: Goran Krneta
Đavo: Ljubomir Popović
Komšinica: Tanja Obrenović
Turisti: Iva Profaca, Jelena Nikolić, Ivan Debeljak, Tadija Miletić 

Orkestar Opere i teatra Madlenianum
Koncert majstor: Balint Varga
Inspicijent: Vesna Ćurčić Petrović

Muzička priprema: Vesna Šouc Tričković
Korepetitor: Aleksandar Kolarević
Lektor: Ljiljana Mrkić Popović
Asistent scenografa: Valentina Popržan
Asistent kostimografa: Snežana Veljković

Trajanje:
Rita: 48 minuta
Anželika: 43 minuta

Reprizna emitovanja: četvrtak, 30. april i subota 2. maj od 18 časova.


Petak, 1. maj u 19.30 časova

Balet
Koreografska aleo drama

NIŽINSKI - ZLATNA PTICA

Premijera 30. oktobar 2001.

Libreto i inscenacija: Gordan Dragović
Koreograf: Krunislav Simić
Scenograf: Jasna Dragović
Kostimograf: Ljiljana Orlić
Režija zvuka: Barbara Okonji Makovska, Zoran Jerković
Video animacija: Marko Popović, Đorđe Marković, Igor Oršolić

Lica:

Vaclav Nižinski: Konstantin Kostjukov
Sergej Djagiljev: Dušan Simić
Serž Lifar: Konstantin Tešea
Bronjislava Nižinska: Gordana Simić
Tamara Karsavina: Ana Pavlović
Romula de Pulski: Duška Dragićević
Majka Vaclava: Vesna Lečić
Balet majstor, Direktor pozorišta: Stevan Hadži-Slavković
Profesor Blojler: Borica Knežević
Transvestiti: Dejan Kolarov i Mihailo Stefanović
Mali Vaclav: Branko Radovanović

Ansambl: Denis Kasatkin, Nenad Jeremić, Margareta Stefanović, Olivera Gavrilov, Ida Ignjatović, Ines Ivković, Tamara Ivanović, Iva Janketić, Ivana Komarić, Ivana Glišić, Smiljana Stokić, Željko Grozdanović, Aleksandar Ilić, Duško Mihailović, Nebojša Stanković, Nikica Krluč

Patuljci: Tamara Vilimanović, Jovana Kos, Ivana Vukelić, Hana Kifer, Nataša Sarić, Jelena Popović, Alisa Jeftović, Anja Stokić, Jelena Favrilović, Tijana Denić

Inspicijent: Vesna Ćurčić Petrović 
Asistent koreografa: Borica Knežević

Trajanje: 1sat i 10 minuta u dva čina
Reprizna emitovanja: nedelja, 3. maj i ponedeljak 4. maj od 18 časova.

.

Petak 1. maj u 20.45 časova

Dokumentarni film ZLATNA PTICA

Portret za biografiju Konstantin Kostjukov

Autor: Tatijana Rapp
Produkcija: Kamerna opera Madlenianum, Kreativni studio Zepter i RTS

Realizacija: decembar 2003.
Trajanje: 44 minuta


.

Nedelja, 3. maj u 19.30 časova

Drama
Truman Kapot

DORUČAK KOD TIFANIJA

Premijera 26. mart 2011.

Dramatizacija: Milena Bogavac
Režija: Ana Radivojević Zdravković
Muzika: Aleksandra Kovač
Kostimografija: Dragana Ognjenović
Scenografija: Kosta Bunuševac
Scenski pokret: Anđelija Todorović
Dizajner svetla: Srđan Jovanović
Lektor: Radovan Knežević

Lica:

HOLI GOLAJTLI: Dubravka Mijatović
FRED: Marinko Madžgalj
MAMA: Mina Lazarević
RASTI TROLER: Mihailo Lađevac
MEG VAJLDVUD: Milica Janketić
HOSE IBARA JEGER: Nenad Ćirić
DOKTOR GOLAJTLI: Branislav Zeremski
O.DŽI: Srboljub Milin
LIZA: Ana Simić
HENRI: Marko Nikolić
EJMI: Violeta Mitrović
SAFIJA SPANELA: Zinaida Dedakin
MALI FRED: Milutin Kandić

Inspicijent: Ljiljana Golubović Ivanković

Trajanje: 2 sata i 2 minuta
Reprizna emitovanja: utorak 5. maj i sreda 6. maj od 18 časova.

 

Prikazivanje napred navedenih predstava nije komercijalnog karaktera i jedini cilj je pružanje podrške građanima u uslovima vanredne situacije i mera koje se preduzimaju pod sloganom “Ostani kod kuće”. Prikazani snimci nemaju karakter javnog izvođenja predstave. Za sva pitanja možete se obratiti na: publicrelations@madlenianum.rs

Pratite nas!

 

 

26. april u 19.30

Premijerno emitovanje drame MIRIS KIŠE NA BALKANU

Drama Miris kiše na Balkanu je priča o sefardskoj sarajevskoj porodici u romantična i nemirna ratna vremena u vreme Drugog svetskog rata. Ne čudi što je predstava Miris kiše na Balkanu naišla na tako topao prijem kod publike. Riki, Blanki, Buka i Nina, junakinje iz romana sa kojima su se poistovećivale generacije čitateljki i čitalaca oživele su na Velikoj sceni Opere i teatra Madlenianum i odmah pokupile obožavaoce.

O ovoj produkciji autorka Gordana Kuić je zapisala: „Na sceni Madlenianuma, sažetak talenta, mladosti i lepote predstavili su likove iz mog prvog romana Miris kiše na Balkanu, likove koji nisu izmišljeni već su postojali i predstavljali moju najužu porodicu, ali kojih, nažalost, već odavno više nema. Moja porodica – mama Blanka, tetke Laura, Nina, Klara i Riki, sa njihovim muževima, Srbima, Jevrejima i Hrvatima, ujaci Isak i Elijas sa njihovim ženama – živeli su jednu veliku priču. Uostalom, kao i mnogi stanovnici uzburknog Balkana tokom olujnih vremena između dva svetska rata. Pomenutu veliku priču ipak nisam započela da beležim zbog nje same, već zbog činjenice da su njeni junaci bili pripadnici španskih Jevreja, takozvanih Sefarda, življa koje je gotovo izbrisano sa mape Sarajeva tokom Holokausta.“

Privlačan tekst i poznati glumci, fantastična muzika Aleksandre Kovač magična je formula uspeha ove produkcije Madlenianuma.

Povodom emitovanja drame MIRIS KIŠE NA BALKANU, intervju je dala Aleksandra Kovač >>>

Drama
Gordana Kuić 

MIRIS KIŠE NA BALKANU

Premijera 12. april 2009.


Dramatizacija: Nebojša Romčević

Reditelj: Ana Radivojević Zdravković
Scenograf: Dejan Pantelić
Kostimograf: Marina Medenica
Koreograf: Anđelija Todorović
Kompozitor: Aleksandra Kovač
Dizajner svetla: Srđan Jovanović
Lektor: Radovan Knežević

Lica:

Riki: Jovana Balašević
Blanki: Sloboda Mićalović
Buka: Isidora Minić
Nina: Dubravka Mijatović
Estera: Ljiljana Stjepanović
Leon: Mladen Andrejević
Ignjo: Ivan Bosiljčić
Marko: Vuk Kostić
Danijel: Branisalv Zeremski
Miloš: Vladan Savić
Gospođa Ninković: Ivana Knežević
Vladan, novinar: Miloš Timotijević
Maša, balerina: Ana Simić
Olga, balerina: Ljubica Lukač
Nena, Miloševa žena: Tatijana Barović
Toma, seljak: Andrej Šepetkovski
Spasenija, seljanka: Violeta Mitrović
Kapetan Đorić, oficir: Novak Simić
Starčević, vojnik ljotićevac: Stefan Trifunović
Vera, devojčica: Ksenija Repić

Inspicijent: Ljiljana Golubović Ivanković

Trajanje: 2 sata i 21min.
Reprizna emitovanja: utorak, 28. april i sreda 29. april od 18 časova.

Prikazivanje napred navedenih predstava nije komercijalnog karaktera i jedini cilj je pružanje podrške građanima u uslovima vanredne situacije i mera koje se preduzimaju pod sloganom “Ostani kod kuće”. Prikazani snimci nemaju karakter javnog izvođenja predstave. Za sva pitanja možete se obratiti na: publicrelations@madlenianum.rs.

Pratite nas!

 

 

Intervju sa Aleksandrom Kovač

MUZIKA KAO REZONANCA EMOCIJE IZMEĐU SCENE I PUBLIKE

 

Aleksandra Kovač, pevačica, kompozitor, aranžer i producent, potiče iz muzičko-umetničke porodice. Sa sestom Kristinom Kovač je kao tinejdžerka započela muzičku karijeru u bendu K2 sa kojim su imali i domaći i međunarodni uspeh. Godinama su živele i pevale u Engleskoj, a po povratku u Beograd izdaju svoj prvi album koji prodaju u ogromnom tiražu. Na poziv EMI-ja odlaze u Španiju gde rade ploču za ovo tržište i organizuju promociju i mini turneju. Po povratku u Beograd sestre se odvajaju i Aleksandra kreće u solo karijeru, ovog puta i kao aranžer mnogim pevačima iz regiiona, pre svega iz Hrvatske. 1999. upoznaje muzičara i producenta Romana Goršeka koji joj postaje životni i poslovni partner s kojim osniva producenstki kuću RAprodukcija, koja je aktivna i na inostranom tržištu. Aleksandra je do sada objavila 2 albuma, a za svoji prvi album Med i Mleko, koji je bio najprodavaniji album u Srbiji 2006. i 2007. godine, dobija regionalnu MTV nagradu, kao prvi pevač iz Srbije. Aleksandra ima svoju školu pevanja Beogradski Glas, sa čijim polaznicima učestvuje u mnogim humanitarnim akcijama. Aleksandra Kovač piše i primenjenu muziku, za koju su ona i Roman dobili mnogobrojne nagrade. U Madlenianumu je do sada radila muziku za tri predstave: Miris kiše na BalkanuDoručak kod Tifanija (objavljen je i CD sa muzikom iz predstave), a poslednja je drama Nana koja je još uvek na repertoaru Madlenianuma.

 

Vaše prvo angažovanje za našu kuću bilo je za predstavu Miris kiše na Balkanu, sagu o jednoj jevrejskoj porodici, predstava se dugo igrala, bila je hit i za nju se tražila karta više. Kakav Vam je bio rad na ovoj predstavi, odakle ste crpili inspiraciju? 

Bilo je ogromno zadovoljstvo komponovati muziku za predstavu kao sto je "Miris kise na Balkanu", pogotovo što je to bila moja prva saradnja sa Madlenianumom, ali i sa rediteljkom Anom Radivojević Zdravković. Kao veliki poštovalac književnice Gordane Kuić, čije sam skoro sve knjige pročitala, imala sam dodatnu odgovornost i želju da napišem muziku koja će doprineti kvalitetu predstave, emocionalno korespondirati sa publikom i odati čast likovima i Gordaninoj porodici. Priča o tragičnoj sudbini jedne jevrejske porodice na našem tlu, predstavlja i izvesni istorijski dokument i zato sam u muziku inkorporirala i elemente sefardske muzike, i obojila priču, likove i njihove odnose melodijama, instrumentima i harmonskim progresijama koje imaju svoj koren u sefardskoj muzici. Želela sam da publika na trenutke zaboravi da je u pozorištu, i da ima osećaj kao da gleda film. Ono što je interesantno i što u potpunosti govori o stepenu mog angažmana i inspiracije, muziku sam komponovala i predala Ani pre prih proba na sceni. Moj prijatelji i glumci u ovoj predstavi, Vuk Kostić, Sloboda Mićalović i Ivan Bosiljčić su mi posle stalno govorili da sam im muzikom pomogla da još dublje udju u svoje likove i osete njihovu patnju i bol i da nikada nisu pre toga doživeli da probaju sa već završenom muzikom.

 

Druga predstava za kojoj Vas je Madlenianum angažovao je bila Doručak kod Tifanija. Posle legendarnog filma i čuvenih numera iz njega da li je bilo teško napraviti muziku za ovu predstavu?

U ovoj predstavi, baš zbog prepoznatljive i legendarne muzike iz filma, okrenuli smo se malo alternativnijem pristupu muzici. Ana, sa kojom sam radila i ovu predstavu, je želela da imamo i naslovnu numeru, koju je nezaboravno, sa mnogo emocija otpevao Marinko Madžgalj, i koja ostaje kao divan dokument naše zajedničke saradnje. 

 

Koliko je muzika važan činilac u pozorišnoj predstavi, da li je podjednako važna kao na filmskom i TV platnu, i za ove medije radite muziku?

Kao kompozitor, ne pravim razliku izmedju pozorišta i filma. U oba slučaja, cilj i uloga muzike je da generiše i rezonira emociju izmedju platna/pozornice i publike, da dočara atmosferu priče, pomogne publici da razume zaplet i rasplet i odnose likova. Ne postoji za kompozitora veće uživanje nego komponovanje primenjene muzike, mada moram da priznam da mi je rad u pozorištu ipak malo draži jer imam priliku da komuniciram sa glumcima, budem na probama i osetim se delom ekipe. Kada radim za serije i filmove, deo sam post produkcije, kada je sve već gotovo.

 

Kako da nam muzika pomogne u vreme pandemije i izolacije. kako Vi provodite vreme?

Muzika na toliko različitih načina može da nas oplemeni i pomogne da se opustimo i napunimo dobrim vibracijama. Moja topla preporuka je slušanje klasične muzike, pogotovo kompozitora romantizma i  početka 20.veka.



Razgovor vodila Tatijana Rapp

 

 

24. april u 19.30

Premijerno emitovanje predstave MALE TAJNE

Komad MALE TAJNE koji je napisao i režirao Goran Marković je intimna ispovest o glumačkim počecima njegovih roditelja, o začetku poznatih beogradskih pozorišta i o jednoj epohi uopšte.
Važan element ovog muzičkog komada je originalna muzika Zorana Simjanovića.
Predmet interesovanja komada je pozorišna družina, dramska grupa koja je stvarno postojala, nastala pred Drugi svetski rat, delovala tokom rata i posle njega, bila pokretačka snaga Beogradskog dramskog pozorišta u njegovim slavnim godinama i raspala se pred kraj pedesetih, neposredno pošto je učestvovala u rađanju jednog novog teatra – Ateljea 212.

„Ova priča je zasnovana na istinitim zbivanjima, ali je, u isto vreme, pomešana sa mnoštvom izmišljenih događaja. U prvom planu su glumci, njihovi životi, umetnički razvoj, intima, ljubavne peripetije i sve ono što čini život iza pozorišne zavese. Pored fenomena samog pozorišta i glume, nas interesuje i odnos vlasti prema toj umetnosti. Pored glavnih junaka, članova pozorišne družine, tu je još mnoštvo važnih likova, od mecene, preko učitelja glume, nemačkih okupatora i drugih…” kaže reditelj.

Povodom emitovanja predstave MALE TAJNE, glumica Andrijana Oliverić dala je intervju >>>

Komad s pevanjem 
Goran Marković

MALE TAJNE

Premijera 29. mart 2015.

Tekst i režija: Goran Marković
Originalna muzika: Zoran Simjanović
Scenograf: Nebojša Bradić
Kostimograf: Dragana Ognjenović
Koreograf: Mirko Knežević
Scenski govor: Ljiljana Mrkić Popović
Dizajn svetla: Srđan Jovanović

Asistent reditelja: Maša Nešković
Asistent scenografa: Slavica Marković
Autor teksta songova: Branko Stevanović

Igraju: Predrag Ejdus, Marinko Madžgalj, Tihomir Stanić, Srđan Timarov, Petar Benčina, Andrijana Oliverić, Branislava Podrumac, Miodrag Radonjić, Miloš Anđelković, Rade Ćosić, Andrija Kuzmanović

Bend Hot Club Belgrade: Branko Maćić, Vladimir Nikić, Filip Krumes, Milan Jeftić, Nebojša Pešić, Nikola Đokić

Plesni ansambl: Helena Petrović, Jelena Borović, Irena Maksimović

Inspicijent: Vesna Ćurčić Petrović 
Muzička priprema: Dragana Anđelić Bunjac

Trajanje: 2 sata i 11 min.
Reprizna emitovanja: nedelja, 26. april i ponedeljak, 27. april od 18 časova

.

Prikazivanje napred navedenih predstava nije komercijalnog karaktera i jedini cilj je pružanje podrške građanima u uslovima vanredne situacije i mera koje se preduzimaju pod sloganom “Ostani kod kuće”. Prikazani snimci nemaju karakter javnog izvođenja predstave. Za sva pitanja možete se obratiti na: publicrelations@madlenianum.rs.

Pratite nas!

 

Intervju sa Andrijanom Oliverić

NIJE TAJNA - GLUMA JE IGRA


Za Andrijanu Oliverić pozorište je igra. Možda vam njeno ime na prvi pogled nije poznato, ali kad se kaže Bekana svi znaju o kome se radi. Stalni je član pozorišta Boško Buha, ali i čest gost u Pozorištu na Terazijama  Bekana je glumu upisala nakon četvrtog pokušaja i to po njenim rečima jer je recitovala pesmu Kad te ostavi onaj koga voliš, naime samo što je raskinula sa dečkom, pa je i na prijemnom bila uverljiva. Zato joj ide od ruke i dobijanje uloga, najviše onih u komedijama, ali se nada jednoj Ledi Magbet, u režiji Egona Savina. Mi smo srećni što se pojavila na audiciji za angažman u muzičkom komadu Male tajne i odmah dobila glavnu ulogu -- Ankicu Stanković!

U Madlenianumu ste upečatljivo odigrali 2 glavne ženske uloge, u muzičkom komadu Gorana Markovića Male tajne, gde igrate Ankicu Stanković (za čiji lik je inspiracija glumica Olivera Marković) i Gizelu u drami Kazanova protiv Don Žuana, obe ste igrali sa Pecom Ejdusom. Da li možete da mi kažete nešto o svom iskustvu rada na ovim ulogama, kako ste se spremali za njih, kakve su to žene?

Na početku moram da pomenem da mi je veoma drago što će publika imati još jednu, tačnije tri prilike da pogleda predstavu Male tajne. Ona je meni bila posebno draga. Prvo zbog načina na koji sam dobila ulogu. Veliki kasting pred još većim Goranom Markovićem. Osećala sam tremu veću nego pred prijemni. Jako sam želela tu ulogu. To se verovatno i videlo a imala sam veliku odgovornost kada smo počeli sa probama. Prvo da dokažem da sam zaista bila pravi odabir.  Drugo, biti u istoj prostoriji sa veličinama poput Gorana Markovića, Zorana Simjanovića, Pece Ejdusa bila je velika privilegija. Treće, sama priča koja je zasnovana na životima naših najvećih glumaca i njihovoj borbi da stvore bolji umetnički svet.
Svaka proba bila je radost. Slušali smo Goranove priče o tom vremenu i upijali smo svaku reč. I malo po malo, sklopili smo predstavu koju smo na kraju sa ogromnom radošću igrali.

Druga predstava, 
Kazanova protiv Don Žuana došla je kao logični nastavak rada sa Pecom Ejdusom i Petrom Benčinom posle Malih tajni. Bili smo uigrana ekipa. Peca Ejdus je bio divan kolega i partner. Toliko požrtvovan, predan, precizan, tačan pa prosto nisam nikad sebi mogla da dozvolim da se pojavim na nekoj probi a da nisam usvojila nešto sa prethodne probe, ili da, ne daj Bože. ne znam tekst. Ali pored toga što je bio glumačka veličina, bio je i veliki prijatelj.

Divne su obe uloge. Karakterno vrlo jake, pune života, snage, lucidnosti, toliko slične a opet i različite. Ali ako bih morala da odaberem koja mi je bila draža, to bi onda bila Ankica iz Malih tajni. Volela sam svaki deo nje. Volela sam njen razvitak iz jedne veselog razigranog devojčurka do zrele žene, majke i velike glumice. Prosto rečeno, volela sam tu ulogu i tu predstavu. Ustvari, obožavala sam je!

 

Šta mislite da li je lakše biti glumac u doba kada se osnivalo Beogradsko dramsko, o čemu i govori komad Male tajne ili danas?

Mislim da je svako doba teško a ujedno i lepo. Oni su se tada borili da osnuju pozorište, a mi se danas borimo da ga sačuvamo da opstane. Ono što je zajedničko je naša ljubav prema istom.

 

Igrate u pozorištu za decu, poznati ste po sinhronizaciji crtaća, i sama ste majka dvoje dece, kako se izboriti u ovim danima da decu naviknemo na izolaciju i da im ona na neki način bude izazov?

Svima je ova izolacija tečko pala. Tečko je biti odvojen od sveta, drugara, parka, navika koje ste do sada imali. Ali sa druge strane, ima i dobru stranu. Više vremena za sebe i svoje najbliže. S obzirom da smo dosta radili i ja i suprug u poslednje vreme ovo nam je došlo kao produženi raspust. Uživamo sa decom svakodnevno, osmišljavamo razne igre.. igramo stare.. pravimo od plastelina cveće, drveće, uskršnja jaja, slažemo slagalice, crtamo, čitamo, bojimo, smišljamo poligone , kako smo kog dana raspoloženi. U svakom slučaju ispunjavamo im svaki trenutak pažnjom i ljubavlju kao i oni nama.

 

Razgovor vodila Tatijana Rapp

Intervju sa Vesnom Šouc

SUTON DONOSI NOĆ ALI I SMIRAJ

Vesna Šouc spada u onaj red muzičkih poznavalaca kojoj nijedna forma muzike, ni stil nisu strani. Među kolegama poznata kao Maestra, jer iako sigurnom rukom vodi orkestre i horove od onih manjih sastava do simfonijskih, ona je prava dama među dirigentima, posebnog rafirmana. Redovni je profesor dirigovanja na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu. U Pozorištu na Terazijama je šef dirigent, sa Operom i teatrom Madlenianum saradjuje petnaest godina, a angažovana je kao dirigent i u Narodnom pozorištu u Beogradu. Na njenom programu su dela svetskog, klasičnog repertoara, kao i dela savremenih autora, uključujući i veliki broj premijernih izvođenja. Dirigovala je preko petstotina koncerata i devetstotina predstava (opera, opereta, balet, mjuzikl), učestvovala je na mnogobrojnim domaćim i inostranim festivalima, realizovala je trajne snimke za domaće i inostrane medije. Ima zavidnu inostranu karijeru gde je sarađivala sa brojnim orkestrima. Dobitnik je: Oktobarske nagrade Zemuna, Zlatne značke Kulturno-prosvetne zajednice Srbije, Srebrne plakete Univerziteta umetnosti, Studentske Oktobarske nagrade Beograda.

Pored opere Suton u Madlenianumu je uspešno dirigovala mono-operu Dnevnik Ane Frank i operu Mandragola, najpoznatija je kao dirigent mjuzikla Jadnici , a za poslednju produkciju - operetu Vesela udovica pobrala je hvalospeve kako stručne javnosti, tako i publike.

Opera Suton se smatra jednom od najznačajnijih domaćih opera, ipak retko je izvođena, šta mislite zašto je to tako? Koliko je značajan baletski deo za ovu partituru koja se prvi put integralno izvodila u Madlenianumu posle 1954. godine?

Stvaralaštvo Stevana Hristića spada u red najvećih vrednosti srpskog kulturnog života. Njegova dela nas obavezuju da studioznim radom i dobrom interpretacijom čuvamo ono najkvalitetnije što imamo: muziku srpskih autora. Opera Suton je, neosporno, jedno od najvrednijih partitura srpskog muzičkog stvaralaštva, a premijera kompletne opere, koju je omogućio tetar Madlenianum, jeste od istorijske važnosti za našu muzičku scenu. Svojim izražajnim sredstvima kompozitor vrlo jasno oslikava sve aspekte ove, vrlo složene psihološke drame. Na početnoj i završnoj tački je vodeći motiv opere, motiv sutona, koji svojim impresionističkim koloritom oslikava osnovnu atmosferu dela. Snaga jedne ljubavi je prikazana originalnim rešenjem – doslovnim ponavljanjem arije glavnih aktera Pavle i Luja. Ulaskom gospara opera dobija komične elemente, a muzika jednostavnog menuta nas neosetno uvodi u baletski divertisman. Divertisman je značajno drugačiji od ostalog muzičkog toka, a sastoji se od niza klasičnih igara, različitih po karakteru. Ove igre, svedenog izraza, odvode nas u sasvim drugačije raspoloženje, u maskaradu. Svojom vedrinom i jednostavnošću divertisman čini neophodnu dramaturšku ravnotežu celog dela. Izvodjenje opere Suton, u produkciji teatra Madlenianum, je naišlo na izvanrednu pažnju muzičke, pozorišne javnosti, a kritike su u superlativima ocenile sve aktere. Rad na savremenoj operi je delikatan, težak, dugotrajan i skup, sa  vrlo visokim tehničkim i umetničkim zahtevima. Odgovornost je još veća ukoliko je nacionalna opera u pitanju. Tvrdim da je opera Suton jedno od najznačajnijih dela srpske literature. Kapitalna dela moraju imati svoj put do publike i iskreno se nadam da će se stvoriti uslovi za neko sledeće izvodjenje. Sledi citat Stevana Hristića: “Gledao sam, pre svega, da delo napišem tako da bude pristupačno i jasno. Da ga šira publika razume, da na nju snažno deluje...“

 

Opera je spoj teksta Iva Vojinovića i muzike Stevana Hristića, čak je za jednu ariju iskorišćena pesma Snovi Jovana Dučića. Kakav je spoj srpskih velikana postignut u ovoj operi?

Hristić vrlo delikatno i sa izvanrednom preciznošću oslikava karaktere, odnose, smene snažnih, emotivnih lirskih i dramskih scena. Dramski i muzički tekst su u potpunom saglasju. Melodija kapetana Luja je jedina koja sadrži elemente folklornog tipa. Jedan od dramaturških vrhunaca (pored dva dueta Pavle i majke) jeste i Lujov arioso na stihove Dučićeve pesme Snovi: "Vaj, kako to boli, reći jednom zbogom."

 

Šta Vam najviše nedostaje u izolaciji i kako da ona ipak bude inspirativna?

Zdravlje je uvek bilo i biće najvažnije. Onaj ko je zdrav ne treba mnogo da se žali. Pomislimo na bolesne i na sve one koji njima pomažu, a i sami su izloženi velikom riziku od zaraze. Pomislimo na starije sugradjane. Onda, svakako, treba da shvatimo da i mi pomažemo, da smo i mi korisni jedino zato što smo kod kuće, a ta pomoć je velika! To se zove prihvatanje i prilagodjavanje datim okolnostima. Treba biti pozitivan i kreativan, iskoristiti vreme za sve ono za šta nikako ne uspevamo u normalnim, radnim okolnostima. Ja razmišljam kako smo svakim danom bliži rešenju, a u medjuvremenu imam toliko ideja da ne znam šta bih pre. Takodje, koristite ovo vreme za odmor i san. Spadam u vrlo aktivne osobe sa mnogo obaveza, koje zaista veoma volim. Nedostaje mi sve: prijatelji, vidjanje sa ocem, fakultet, pozorište. Uživajte sami, uživajte sa svojom porodicom, a sve će ovo proći, to je sigurno.

Razgovor vodila Tatijana Rapp

 

22. april

Premijerno emitovanje opere SUTON

U sredu 22. aprila premijerno emitujemo nacionalnu operu Suton, kompozitora Stevana Hristića, u režiji Nebojše Bradića i pod dirigentskom palicom Vesne Šouc, premijerno izvedenu na sceni 22. oktobar 2016. godine, u okviru 48. BEMUS-a. Naše izvođenje bilo je od nacionalnog značaja jer se radi o jednoj od najboljih srpskih opera uopšte, jednog od najistaknutijih kompozitora u vremenu posle Mokranjca. Sem toga, ovo je integralna verzija partiture, jer se Madlenianum u saradnji sa Muzikološkim društvom Srbije potrudio da pronađe partituru baletskog čina, koja je bila izgubljena. 

Rad Madlenianuma na Hristićevoj operi Suton trajao je dve godine, za koje vreme je, u saradnji sa Muzikološkim društvom Srbije i zahvaljujući njima izvršen prepis i redakcija prepisa partiture ove opere bez čega ne bi bio moguć rad na njoj. Kako je ova opera u Beogradu, u Narodnom pozorištu izvedena poslednji put 1954. godine, od tada se izgubila partitura baletskog čina, tako da su dva izvodjenja u SNP-u Novi Sad, 1994. i 2001. bila bez baletskog čina. Suton je kamerna opera, bez hora, uz to jednočinka i druga je izvedena opera našeg autora posle poznatije Na uranku Biničkog. Autor je kasnije dopisao, dokomponovao baletski čin od koga smo svih ovih godina imali samo snimak svite iz baleta na traci u Radio Beogradu.

Oko ovog projekta preplele su se sudbine i imena trojice akademika, Stevana Hristića, Iva Vojnovića čiji je Suton deo njegove Dubrovačke trilogije i Jovana Dučića čija je pesma Snovi deo integralne partiture i poslužila je za jednu od vodećih arija. Dubrovačku vlastelinsku porodicu Beneša na čelu sa majkom Mare maestralno su donele Nataša Jović Trivić, Dušica Bijelić, Dragana Popović i Branislava Podrumac, kao i njihova sluškinja Aleksandra Angelov. Nisu zaostali ni mušku solisti u izvođenju: Nenada Čiče, Alekse Vasića, Ljubomira Popovića i Miodraga Miše Jovanovića. Neophodno je pomenuti i doprinos baletskih igrača u ovoj operi, za čije su novopronašle baletske partiture koreografiju potpisale Marija Janković i Ivanka Lukateli, igraju: Ana Pavlović Pešić, Jovan Veselinović, Tatjana Tatić, Jovica Begojev, Maja Stojakov, Dejan Kolarov, Milena Ogrizović, NikolaTomaševića i Olga Olćan.


Povodom emitovanja opere Suton, dirigentkinja Vesna Šouc dala je intervju >>>

Opera
Stevana K. Hristić

SUTON

Tekst: Ivo Vojinović Dubrovačka triologija, drugi deo

Premijera 22. oktobar 2016. u okviru 48. BEMUS-a

Dirigent: Vesna Šouc
Reditelj i scenograf: Nebojša Bradić
Koreografi: Marija Janković, Ivanka Lukateli
Kostimograf: Marina Medenica
Dizajner svetla: Srđan Jovanović

Asistent reditelja:·Tadija Miletić
Asistent scenografa: Slavica Marković
Asistent kostimografa: Olga Mrđenović
Adaptacija teksta: Husnija Kurtović

Mara Nikšina Beneša, vlastelinka dubrovačka....Nataša Jović Trivić
Made, Marina kćer.............................................Dragana Popović
Ore, Marina kćer................................................Branislava Podrumac
Pavle, Marina kćer..............................................Dušica Bijelić
Lujo Lasić, pomorski kapetan.............................Nenad Čiča
Kata, sluškinja kod Mare....................................Aleksandra Angelov
Vaso, trgovac.....................................................Aleksa Vasić
Sabo Šiškov Prokulo, vlastelin dubrovački...........Ljubomir Popović
Luco Orsatov Volco, vlastelin duborvački............Miodrag D. Jovanović

Solisti u baletu: Ana Pavlović Pešić, Jovan Veselinović, Tatjana Tatić, Jovica Begojev, Maja Stojakov, Dejan Kolarov, Milena Ogrizović, NikolaTomašević, Olga Olćan

Baletski ansambl: Isidora Rabrenović, Mila Nikolić, Mina Trunić, Elena Georgijev, Anđela Pančevački, Simona Rabrenović

Orkestar MADLENIANUMA
Koncertmajstor Vesna Janssens

Inspicijent: Vesna Ćurčić-Petrović
Muzička priprema: Vesna Šouc, Dragana Anđelić Bunjac

Trajanje: 1sat i 46 min. 
Reprizna emitovanja: četvrtak, 23. april i subota, 25. april od 18 časova

Emitovanje predstava od 22. do 29. aprila

Sreda, 22. april u 19.30

Opera
Stevana K. Hristić

SUTON

Tekst: Ivo Vojinović Dubrovačka triologija, drugi deo

Premijera 22. oktobar 2016. u okviru 48. BEMUS-a

Dirigent: Vesna Šouc
Reditelj i scenograf: Nebojša Bradić
Koreografi: Marija Janković, Ivanka Lukateli
Kostimograf: Marina Medenica
Dizajner svetla: Srđan Jovanović

Asistent reditelja:·Tadija Miletić
Asistent scenografa: Slavica Marković
Asistent kostimografa: Olga Mrđenović
Adaptacija teksta: Husnija Kurtović

Mara Nikšina Beneša, vlastelinka dubrovačka....Nataša Jović Trivić
Made, Marina kćer.............................................Dragana Popović
Ore, Marina kćer................................................Branislava Podrumac
Pavle, Marina kćer..............................................Dušica Bijelić
Lujo Lasić, pomorski kapetan.............................Nenad Čiča
Kata, sluškinja kod Mare....................................Aleksandra Angelov
Vaso, trgovac.....................................................Aleksa Vasić
Sabo Šiškov Prokulo, vlastelin dubrovački...........Ljubomir Popović
Luco Orsatov Volco, vlastelin duborvački............Miodrag D. Jovanović

Solisti u baletu: Ana Pavlović Pešić, Jovan Veselinović, Tatjana Tatić, Jovica Begojev, Maja Stojakov, Dejan Kolarov, Milena Ogrizović, NikolaTomašević, Olga Olćan

Baletski ansambl: Isidora Rabrenović, Mila Nikolić, Mina Trunić, Elena Georgijev, Anđela Pančevački, Simona Rabrenović

Orkestar MADLENIANUMA
Koncertmajstor Vesna Janssens

Inspicijent: Vesna Ćurčić-Petrović
Muzička priprema: Vesna Šouc, Dragana Anđelić Bunjac

Trajanje: 1sat i 46 min. 
Reprizna emitovanja: četvrtak, 23. april i subota, 25. april od 18 časova

.

Petak, 24. april u 19.30 časova

Komad s pevanjem
Goran Marković

MALE TAJNE

Premijera 29. mart 2015.

Tekst i režija: Goran Marković
Originalna muzika: Zoran Simjanović
Scenograf: Nebojša Bradić
Kostimograf: Dragana Ognjenović
Koreograf: Mirko Knežević
Scenski govor: Ljiljana Mrkić Popović
Dizajn svetla: Srđan Jovanović

Asistent reditelja: Maša Nešković
Asistent scenografa: Slavica Marković
Autor teksta songova: Branko Stevanović

Igraju: Predrag Ejdus, Marinko Madžgalj, Tihomir Stanić, Srđan Timarov, Petar Benčina, Andrijana Oliverić, Branislava Podrumac, Miodrag Radonjić, Miloš Anđelković, Rade Ćosić, Andrija Kuzmanović

Bend Hot Club Belgrade: Branko Maćić, Vladimir Nikić, Filip Krumes, Milan Jeftić, Nebojša Pešić, Nikola Đokić

Plesni ansambl: Helena Petrović, Jelena Borović, Irena Maksimović

Inspicijent: Vesna Ćurčić Petrović 
Muzička priprema: Dragana Anđelić Bunjac

Trajanje: 2 sata i 11 min.
Reprizna emitovanja: nedelja, 26. april i ponedeljak, 27. april od 18 časova

.

Nedelja, 26. april u 19.30 časova

Drama
Gordana Kuić 

MIRIS KIŠE NA BALKANU

Premijera 12. april 2009.


Dramatizacija: Nebojša Romčević

Reditelj: Ana Radivojević Zdravković
Scenograf: Dejan Pantelić
Kostimograf: Marina Medenica
Koreograf: Anđelija Todorović
Kompozitor: Aleksandra Kovač
Dizajner svetla: Srđan Jovanović
Lektor: Radovan Knežević

Lica:

Riki: Jovana Balašević
Blanki: Sloboda Mićalović
Buka: Isidora Minić
Nina: Dubravka Mijatović
Estera: Ljiljana Stjepanović
Leon: Mladen Andrejević
Ignjo: Ivan Bosiljčić
Marko: Vuk Kostić
Danijel: Branisalv Zeremski
Miloš: Vladan Savić
Gospođa Ninković: Ivana Knežević
Vladan, novinar: Miloš Timotijević
Maša, balerina: Ana Simić
Olga, balerina: Ljubica Lukač
Nena, Miloševa žena: Tatijana Barović
Toma, seljak: Andrej Šepetkovski
Spasenija, seljanka: Violeta Mitrović
Kapetan Đorić, oficir: Novak Simić
Starčević, vojnik ljotićevac: Stefan Trifunović
Vera, devojčica: Ksenija Repić

Inspicijent: Ljiljana Golubović Ivanković

Trajanje: 2 sata i 21min.
Reprizna emitovanja: utorak, 28. april i sreda 29. april od 18 časova.

Prikazivanje napred navedenih predstava nije komercijalnog karaktera i jedini cilj je pružanje podrške građanima u uslovima vanredne situacije i mera koje se preduzimaju pod sloganom “Ostani kod kuće”. Prikazani snimci nemaju karakter javnog izvođenja predstave. Za sva pitanja možete se obratiti na: publicrelations@madlenianum.rs Pratite nas!

 

Weekly repertoire from April 22 to 29

Wednesday, 22 April at 19.30h

National opera THE DUSK, by Stevan Hristic,

Text: Ivo Vojinovic Trilogy of Dubrovnik, second part

Premiere on 22nd October 2016 within 48th BEMUS

 

Conductor: Vesna Souc

Director and Scenic Designer: Nebojsa Bradic

Choreographers: Marija Jankovic, Ivanka Lukateli

Costume Designer: Marina Medenica

Lighting Designer: Srdjan Jovanovic

        

Assistant Director: Tadija Miletic
Assistant Scenic Designer: Slavica Markovic
Assistant Costume Designer: Olga Mrdjenovic
Text Adaptation: Husnija Kurtovic

 

Playing:

Mara Nikšina Beneša, a noblewoman of Dubrovnik: Natasa Jovic Trivic

Made, Mara’s daughter: Dragana Popovic

Ore, Mara’s daughter: Branislava Podrumac

Pavle, Mara’s daughter: Dusica Bijelic

Lujo Lasic, a sea captain: Nenad Cica

Kata, a maid at Mara: Aleksandra Angelov

Vaso, a merchant: Aleksa Vasic

Sabo Siskov Prokulo, a nobleman of Dubrovnik: Ljubomir Popovic

Luco Orsatov Volco, a nobleman of Dubrovnik: Miodrag D. Jovanovic

 

Soloists in Ballet: Ana Pavlovic Pesic, Jovan Veselinovic, Tatjana Tatic, Jovica Begojev, Maja Stojakov, Dejan Kolarov, Milena Ogrizovic, Nikola Tomasevic, Olga Olcan

Ballet ensemble: Isidora Rabrenovic, Mila Nikolic, Mina Trunic, Elena Georgijev, Ivona Jankovic, Simona Rabrenovic

Orchestra of MADLENIANUM

Concertmaster: Vesna Janssens

Stage Manager: Vesna Curcic-Petrovic

Music preparation: Vesna Souc, Dragana Andjelic Bunjac

 

Runing time: 1:46 in one Act

Revival streaming: Thursday 23 April and Sathurday 25 April at 18h

.

Friday, 24 April at 19.30h

The Play with singing LITTLE SECRETS

by Goran Markovic

Premiere 29 March 2015

 

Text and Directing: Goran Markovic

Original Music: Zoran Simjanovic

Choreographer: Mirko Knezevic

Set Design: Nebojsa Bradic

Costume Design: Dragana Ognjenovic

Lector: Ljiljana Mrkic Popovic

Lightning Desiner: Srdjan Jovanovic

 

Assistent Director: Masa Neskovic

Assistent Set Designer: Slavica Markovic

Author of Songs' Text: Branko Stevanovic

 

Casting: Predrag Ejdus, Marinko Madzgalj, Srdjan Timarov, Petar Bencina, Rade Cosic, Andrijana Oliveric, Branislava Podrumac, Miodrag Radonjic, Milos Andjelkovic, Tihomir Stanic, Andrija Kuzmanovic

Band: Hot Club Belgrade: Branko Macic, Vladimir Nikic, Filip Krumes, Milan Jeftic, Nebojsa Pesic, Nikola Djokic

Dance Enssemble: Helena Petrovic, Jelena Borovic, Irena Maksimovic

 

Stage manager: Vesna Curcic Petrovic ·

Music preparation: Dragana Andjelic Bunjac

 

Runing time: 2.11

Revival streaming: Sunday 26 April and Monday 27 April at 18h

 

Streaming of the above mentioned performances is not of any commercial nature and its sole aim is support to citizens in the emergency situation conditions and measures taken by the slogan “Stay At Home”. The streamed recordings do not have the character of a public performance of the play. If you have any questions, do not hesitate to contact publicrelations@madlenianum.rs  Follow us!

 

Intervju sa Ivanom Bekjarevim

PRIČA O PROLAZNOSTI

Ivan Bekjarev jedan od najznačajnijih naših glumaca je po njegovom imao sreću da zaigra u komadu Ronalda Harvuda KVARTET, dobitnika Oskara za scenario filma Pijanista, čija su dramska dela popularna, a Kvartet mu je najizvođeniji. Bekjarev je poznat pre svega po TV ulogama, ali je u svojoj dugoj karijeri ostvario i nebrojeni broj pozorišnih uloga pre svega u Jugoslovenskom dramskom pozorištu, ali i gostujući na drugim scenama, u Madlenianumu uloga Vilfreda Bonda, ostarelog operskog pevača u kolicima, mu je jedna od najdražih i prva u našoj Kući, kasnije je imao priliku da prvi put zapeva u jednoj opereti (Bečka krv), a trenutno igra u komediji Koferče. Ivan Bekjarev se bavi pedagoškim radom, a dobitnik je brojnih nagrada, da pomenemo samo neke: Oktobarska nagrada grada Beograda, Zlatni beočug, nekoliko Zlatnih ćurana u Jagodini, pa i za životno delo, nagrada “Branislav Nušić” i nagrada za najbolju mušku ulogu u drami Kvartet na Danima komedije u Bijeljini…

 

Više puta ste naveli da Vam je uloga u drami Kvartet jedna od najboljih i najomiljenijih, zašto?

To je bila sjajna predstava, dobro režirana, bili smo ekipa snova: Ružica Sokić, Đurđija Cvetić, Miodrag Radovanović i ja, iz koje sam nažalost jedino ja živ. Posle premijere se tražila karta više jer se pročulo kako je dobra predstava. Glumio sam lik u kolicima, iako to nije predviđeno po tekstu, ali sam ja smislio i reditelj Miloš Jagodić mi je to uvažio, jer sam tako opravdao bujicu vulgarnih reči. Kao mnogi hendikepirani ljudi Vilfred Bond je stalno maštao o seksu, sve reprilke su bile većinom vulgarne i ja sam našao formu da opravdam tu njegovu stalnu želju za seksom, jer kao invalid to je za njega bilo davno završena priča. Zato smatram da mi je jedna od najboljih uloga, jer sam na taj način opravdao gomilu replika na ivici vulgarnosti.

 

Predstava se dešava u staračkom domu, u pitanju su četiri operska pevača koji se ponovo sastaju da bi otpevali čuveni kvartet iz Rigoleta, da li vi volite operu?

Za Madlenianum me vezuju najlepše stvari. Pored najznačajnije uloge u Kvartetu imao sam priliku da pevam sa pravim operskim pevačima u opereti Bečka krv, što je za mene izuzetno iskustvo. Upoznao sam mnoge starije i mlađe operske zvezde, i pevao sa njima, što se kaže bara bar, jedino sam imao molbu za dirigenta Stanka Jovanovića da mi uvek daje znak dovoljno vidljiv.


Kao pripadnik građanstva koji moraju da sede kod kuće, kako Vam pada ova izolacija?

Ja maksimalno poštujem mere Vlade, više od mesec dana nisam izašao iz kuće. Svaki kontakt je rizičan, pogotovo za našu generaciju, jer eto ja sam jedini živ iz ekipe Kvarteta. Jako se radujem emitovanju ove drame jer sam veoma držao do ove uloge i jedva čekam da je pogledam. Sjajno što ste nju izabrali za Uskrs, cela predstava se dešava u staračkom domu, pa pozivam svoje vršnjake i one druge da ostanu u svojim domovima i da uživaju u teatru. I za kraj Srećan Vam Uskrs!